Fabrika u Grödigu, u blizini Salzburga, koja je proizvodila kultnu čokoladnu poslasticu – prave salcburške Mocart kuglice – zatvara svoja vrata nakon 127 godina.
Posljednja kugla umotana u zlato sišla je s proizvodne trake 5. decembra, označivši kraj ere koja je bila simbol austrijske tradicije i kvaliteta, piše austrijski Kurier.
Proizvodne hale su utihnule
Dok su brojne prostorije i hodnici fabrike odavno napušteni, prekriveni slojem prašine i ispunjeni mirisom odlaska, na prvom spratu proizvodnja se nastavila do samog kraja. Miris svježe čokolade i orašastih plodova širio se zrakom, mašine su brujale, a pokretne trake su pomicale materijale. Međutim, i tome je došao kraj.
Kompanija Salzburg Schokolade godinama je bila sinonim za Mocart kugle, ali je zbog finansijskih problema proizvodnja postepeno opadala. Prije dvije godine u fabrici je radilo 160 radnika, dok je na kraju ostalo samo 40, koji će do kraja decembra napustiti prostorije.
Tri glavna proizvoda – Mozart kugle, Mocart talir i Milketten – nastavili su da se proizvode do zatvaranja, ali je godišnja proizvodnja smanjena sa nekadašnjih 12.000 tona na samo jednu tonu.
Proces proizvodnje je bio fascinantan. Od miješanja marcipana i nugata do formiranja kuglica i prelijevanja čokoladom, mašine su odradile svoj posao, a pažljive ruke zaposlenih su nadgledale svaki korak. Zanimljivo je da su neke mašine istorijske i da imaju posebnu vrednost, opisuje Kurier.
Završna faza, umotavanje u zlatnu foliju sa likom Mocarta, urađena je na mašinama koje su godinama korišćene u fabrici. Međutim, posljednjih godina sve više dijelova proizvodnog procesa seli se izvan Salzburga, pa se kuglice pakuju u Češku, a zatim vraćaju u Austriju na prodaju.
Zatvaranje fabrike označilo je kraj ne samo poslovne priče već i dijela austrijskog kulturnog identiteta. Mašine se prodaju, a sudbina zgrade i lokacija ostaje neizvjesna. Jedino što je sigurno je da prave Salcburške Mocart kugle više neće dolaziti iz Salcburga, čime je prekinuta tradicija duga 127 godina – sa, kako piše Kurier, gorkim ukusom kraja, ali i ponosom na naslijeđe koje živeće u istoriji.
