Lokalne zajednice s obje strane rijeke Une, u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, uputile su apel Hrvatskom saboru u kojem izražavaju duboku zabrinutost zbog predloženog zakona o centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Građani upozoravaju da bi implementacija ovakvog zakona mogla dugoročno ugroziti okoliš i zdravlje stanovništva na obje strane granice.
Unatoč tim argumentima, čini se da glas lokalnih zajednica nailazi na minimalnu pažnju, dok se političke elite u regiji fokusiraju na druge agende. U medijima se izvještava da Milorad Dodik otvoreno podržava Maksima Primorca u njegovim kritikama Sarajeva, koristeći incidente i javne istupe za dodatno jačanje etničkih podjela. Dodik je naglasio da je „meta progona“ Primorac jer se usuđuje iznositi svoje mišljenje, ali je njegova retorika, u kontekstu stvarne prijetnje po život i okoliš, još jednom pokazala da politički interesi nadjačavaju sigurnosne i civilne prioritete.
Dok Hrvatska formalizira zakonodavni okvir koji bi mogao dugoročno utjecati na rijeku Unu i život njenih stanovnika, unutrašnji politički sukobi u BiH pokazuju kako se fokus nekih lidera pomjera s zaštite građana na etničke i personalne agende. Odluke koje bi trebale štititi zdravlje i sigurnost, često bivaju zasjenjene retorikom mržnje i političkim igrama usmjerenim protiv Sarajeva, dok međunarodni posrednici i regionalni lideri, poput Aleksandra Vučića, tek površno komentiraju ove tenzije.
Građani BiH tako se suočavaju s dvostrukim pritiskom: s jedne strane prijetnjom po život i okoliš, a s druge strane stalnom politikom destabilizacije unutar države. Jasno je da, u mnogim političkim nastupima, Dodik ne pokazuje interes za suštinske probleme građana, već koristi medijsku platformu za produbljivanje etničkih podjela i jačanje vlastite pozicije.
Ovaj sukob između ekoloških i ljudskih interesa te etničkih i političkih interesa naglašava duboku krizu političke odgovornosti u BiH. Sloboda mišljenja, prava lokalnih zajednica i dugoročna zaštita životne sredine često bivaju stavljeni u drugi plan, dok se etničke i personalne agende lidera nameću kao dominantni prioritet.
U kontekstu predstojećeg glasanja u Hrvatskom saboru 15. decembra, pitanje Trgovske gore postaje simbol šireg problema: kako politička retorika i etničke tenzije mogu nadjačati temeljne civilne i sigurnosne interese stanovništva, unoseći dodatnu nestabilnost u već kompleksan regionalni okvir.
