Darko Ćulum, "direktor" Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), bez dana provedenog na radnom mjestu četiri mjeseca, vraća se na poziciju kao da se ništa nije dogodilo. Još sramotnije od samog njegovog ponašanja je to što mu to omogućavaju upravo oni koji bi trebali štititi zakon i institucije – Vijeće ministara BiH, Ministarstvo sigurnosti i vršilac dužnosti ministra sigurnosti Ivica Bošnjak.
Umjesto da se suoči s posljedicama, Ćulum se ponaša po principu „kad mi se ćefne“ – ode iz SIPA-e, pa se bez problema vrati, dok mu institucionalni aparat sve to mirno dopušta. A zakon? Zakon u BiH, izgleda, važi samo za obične građane.
Zakonski vodič za otkaz – ispunjen još u martu
Član 105 Zakona o policijskim službenicima BiH jasno propisuje da je neopravdano odsustvo sa dužnosti tri dana uzastopno – teža povreda službene dužnosti. Za to se dobija 30 kaznenih bodova, a maksimalna sankcija za taj broj bodova je – prestanak radnog odnosa.
Ćulum od 20. marta nije dolazio na posao. Tri dana uzastopno? Prekoračeno. Pet dana ukupno tokom godine? Debelo prekoračeno. Apsolutno ispunjeni svi uslovi da mu radni odnos bude automatski prekinut.
Gdje je unutrašnja kontrola? Gdje je disciplinska komisija? Zašto niko nije podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, iako to po članu 109 Zakona mora biti učinjeno najkasnije sedam dana od sprovedene interne istrage?
Odgovor je jednostavan i porazan: sistem ne funkcioniše. Ili još gore – funkcioniše u službi političkih igara i zaštite interesa pojedinaca, čak i kada su ti pojedinci u direktnom sukobu sa zakonima.
Ćulum pogazio još jedan zakon – Zakon o upravi BiH
Ali ni tu nije kraj. Ćulum je napustio funkciju prije nego što ga je Vijeće ministara razriješilo. Time je prekršio i Zakon o upravi BiH, konkretno članove 66., 68. i 69.
Kao rukovodilac organa uprave, bio je dužan poštovati zakone i smjernice Vijeća ministara. U slučaju da nije mogao izvršavati svoje obaveze – mogao je dati ostavku. Ali čak i tada – morao je ostati na funkciji dok Vijeće ministara o ostavci ne odluči. Umjesto toga, Ćulum se jednostavno povukao iz SIPA-e, kao da se radi o privatnom preduzeću, a ne o najvažnijoj državnoj sigurnosnoj agenciji.
Za sve ovo Vijeće ministara BiH nije pokazalo ni trunke reakcije. Niti je zatražena njegova odgovornost, niti je pokrenut postupak smjene. Time su i sami članovi Vijeća postali saučesnici u kršenju zakona. U bilo kojoj ozbiljnoj državi, ovakav skandal bio bi dovoljan za ostavke, pozive na odgovornost i zahtjeve za krivično gonjenje. U BiH – nagrada za bezakonje i mogućnost da se vrati na funkciju kao da se ništa nije desilo.
Samovlašće postaje pravilo
Ovakvo ponašanje nije samo problem pojedinca. Ovo je institucionalna katastrofa. Ako zakon ne vrijedi za direktora SIPA-e, za koga onda vrijedi? Ako četiri mjeseca odsustva, ignorisanje zakonskih procedura i samovoljno napuštanje funkcije ne povlače sankcije, gdje je granica?
Ćulum je postao simbol institucionalnog samovlašća. Ne samo da nije sankcionisan – on je nagrađen. Vraćen je na čelo SIPA-e kao da se radi o usputnom godišnjem odmoru. A sve to pod okriljem šutnje, ignorisanja i prešutne saglasnosti državnih organa.
Jasno je: ovdje se ne radi samo o disciplinskom prekršaju, već o svjesnom rušenju državnih institucija i pretvaranju zakona u mrtvo slovo na papiru. Ćulumovo ponašanje je politički motivirano, podržano secesionističkim strukturama iz Republike Srpske i usmjereno ka potpunoj degradaciji sigurnosnih institucija države.
Zašto je Bošnjak šutio?
Zamjenik ministra sigurnosti Ivica Bošnjak tvrdi da on s Ćulumovim povratkom „nema ništa“. To je čista obmana. SIPA je upravna organizacija koja djeluje u okviru Ministarstva sigurnosti i iako se ne smije miješati u operativne poslove, dužan je rješavati probleme koji se tiču funkcionisanja Agencije – uključujući i višemjesečno odsustvo direktora.
Imajući u vidu da je SIPA već 24. marta obavijestila sve relevantne institucije o Ćulumovom odsustvu – uključujući i kabinet predsjedavajuće Vijeća ministara te Ministarstvo sigurnosti – jasno je da su svi znali, ali niko nije reagovao.
Ili vladavina prava, ili potpuni kolaps
Slučaj Darka Ćuluma nije izolovan incident. On je simptom duboke bolesti koja izjeda institucije BiH – politička trgovina, institucionalna šutnja i odricanje od osnovnih principa vladavine prava. Ako se ovaj slučaj ne riješi u skladu sa zakonima BiH, onda se šalje poruka da zakoni ne važe za one koji su politički podobni.
Ćulum mora napustiti poziciju direktora SIPA-e. Ako to ne učini sam – mora ga otjerati zakon. Jer ako ga i ovaj put prešutimo, otvaramo vrata potpunoj anarhiji unutar državnih institucija. A u toj anarhiji, više niko nije siguran.
