Fadil Novalić, premijer Federacije BiH, pozvao se na član 10 Zakona o javnim nabavkama, koji omogućava suspenziju određenih odredbi u kriznim situacijama, a potom je potpisao odluku o hitnoj nabavci respiratora. Ova nabavka, međutim, nije bila ni blizu idealna. Respiratori koji su nabavljeni bili su, u najboljem slučaju, upitne kvalitete, ali se danas svi slažu, od opozicije do vlasti, da se Fadil Novalić nije obogatio na toj nabavci. Loši respiratori su, nažalost, rezultat činjenice da nije bilo vremena za složene postupke javnih nabavki. U kriznoj situaciji, gdje je brzina bila ključna, takav postupak jednostavno nije bio moguć.
Danas, međutim, situacija se ponovo ponavlja, ali u drugačijem kontekstu. Kad se govori o obnovi pruge u Donjoj Jablanici, svi smo saglasni da je šteta ogromna i da ne postoji prostor za odugovlačenje procedura javnih nabavki. Iako bi trebalo da se provode propisane procedure, svi su svjesni da bi bilo bolje platiti i tri puta veću cijenu za obnovu nego da ostavimo železnicu u katastrofalnom stanju, koja bi mogla biti paralizovana do zime. U pitanju je pitanje života i smrti za željeznice, ali i za kompanije poput GIKIL-a, kao i za sve one koji koriste Luke Ploče za prevoz svojih dobara. Čak i uz ovu jasnu nužnost, niko ne želi prekršiti zakone, jer svi znaju šta to može značiti. Niko se ne usudi potpisati odluku koja bi mogla biti smatrana kršenjem Zakona o javnim nabavkama, jer svi imaju u vidu šta bi moglo uslijediti.
Zato nije kriv ni Enis Džafić, direktor Željeznica Federacije BiH, što se drži procedura i odbija potpisati bilo što van okvira zakona. Isto tako, nije kriva ni ministrica prometa i komunikacija iz HDZ-a, Andrijana Katić, koja također nije voljna da bilo šta odgodi ili prekrši zbog političkih pritisaka. Iako bi oni mogli donijeti odluke koje bi ubrzale cijeli proces, jasno je da je rizik za svakog od njih previsok, jer bi u trenutku kada bi nešto pošlo po zlu, završili na optuženičkoj klupi.
Ponekad se nameće pitanje šta bi se desilo da se situacija prepušta stručnjacima iz nevladinih organizacija, koji bi možda mogli riješiti problem sa javnim nabavkama u Donjoj Jablanici. NVO eksperti bi, s obzirom na svoje iskustvo i poznavanje tržišta, mogli odraditi posao nabavke bez komplikacija. Oni bi tačno znali koliko košta svakodnevni materijal kao što su pragovi i šine, dok bi, vjerovatno, u međuvremenu političari nastavili svoju igru, izvodeći improvizacije sa brzim potpisivanjem ugovora.
U svakom slučaju, situacija u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina je delikatna. Pritisci na političare i nositelje vlasti su veliki, a oni koji donose odluke moraju pažljivo balansirati između zakonskih okvira i nužnosti brzih reakcija. Međutim, zbog svega što se dogodilo u prošlosti, mnogi se sada povlače od bilo kakvih odluka koje bi ih mogle dovesti u neugodnu situaciju. To stvara paradoks gdje su, i pored jasnih potreba za brzim djelovanjem, zakonske procedure i strah od budućih posljedica postali glavni faktori koji usmjeravaju odluke.
