Bosna i Hercegovina suočava se sa alarmantnim nedostatkom kvalifikovanih zanatlija – majstora, vozača, kuhara, konobara, keramičara, vodoinstalatera, električara i drugih stručnjaka srednje stručne spreme. Potražnja za ovim zanimanjima raste iz dana u dan, dok istovremeno radne snage gotovo da više i nema. Oni koji su imali sreću da dođu do "pravog" majstora često moraju čekati po nekoliko sedmica, pa čak i mjeseci, da bi radovi započeli – o završetku da se i ne govori.
Niska primanja i neperspektivna radna okolina godinama su tjerali hiljade kvalifikovanih radnika iz zemlje. Njemačka, Austrija, Slovenija i druge zemlje EU širom su otvorile vrata za vrijedne ruke iz BiH. Poslodavci su ostali bez kadrova, a građani – bez usluga. U isto vrijeme, zanatska zanimanja koja su nekada bila potcijenjena, danas su na cijeni više nego ikad.
Klima uređaji čekaju majstora duže nego doktora
Situacija je postala toliko apsurdna da građani za montažu klima-uređaja čekaju od nekoliko dana do dvije sedmice, zavisno od vremenskih prilika. Cijene montaže, koje su do prije par godina bile simbolične, sada se kreću od 250 KM naviše, dok same klime dostižu cifre od 750 do 1500 KM. Što je temperatura viša, to su liste čekanja duže.
Zanatlije, čija su zanimanja nekada bila predmet društvene stigme i podcjenjivanja, danas postavljaju uslove, biraju poslove i formiraju cijene koje su u mnogim slučajevima više od plata državnih službenika i direktora. Uslijed ogromnog obima posla, sve češće odbijaju nove angažmane jer fizički ne stižu obaviti sve.
Mladi ne žele prljave ruke, ali ni prazne džepove
I pored visoke zarade i stabilne potražnje, mladi u BiH i dalje izbjegavaju fizičke poslove i obrtnička zanimanja. Srednje stručne škole se gase, a broj upisanih učenika u tehničke i zanatske smjerove drastično opada. Društvo koje je godinama promovisalo isključivo fakultetsko obrazovanje sada se suočava s paradoksom – diploma je sve više, ali posla za njih sve manje. S druge strane, kvalitetnog zavarivača ili keramičara se traži kao igla u plastu sijena.
Upozorenja stručnjaka da će zidar biti plaćeniji od ljekara više nisu proročanstva – to je realnost. Cijene majstorskih usluga su eksplodirale, a potražnja nadmašila ponudu. Tržište je u potpunoj neravnoteži, a obrazovni sistem ne prati potrebe realnog sektora.
Emigracija, obrazovni haos i društveni snobizam
Glavni uzroci ove krize su višegodišnje zanemarivanje strukovnog obrazovanja, neusklađenost obrazovnih politika s tržišnim potrebama, te masovno iseljavanje stanovništva. Odlazak mladih, ali i već formiranih stručnjaka, ostavio je rupe koje se godinama neće moći zakrpati. Istovremeno, društveni snobizam prema zanatima i fizičkom radu dodatno produbljuje problem.
Danas se kuća u BiH teško može izgraditi bez višemjesečnog čekanja na svakog majstora pojedinačno – od temelja do krova. Vodoinstalateri, stolari, električari – svi su prebukirani, a usluge se plaćaju kao da se radi o zlatarskom zanatu.
Zanatlije postaju luksuz
Tržište rada u BiH jasno poručuje – majstor je postao luksuz. Luksuz koji se čeka, skupo plaća i s nadom u bolji ishod trpi. Ako se trend nastavi, u vrlo bliskoj budućnosti neće biti ni onih koji znaju zamijeniti sijalicu, a kamoli postaviti elektroinstalaciju ili popraviti bojler. Zanatlije su nova elita, ali elita koja nestaje pred našim očima.
BiH hitno treba reformu obrazovanja, promociju strukovnih zanimanja i valorizaciju fizičkog rada. Jer bez zanatlija – nema ni razvoja, ni napretka, ni grijanja, ni hlađenja.
