Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH već mjesecima preživljava na rubu opstanka - zaposlenima se duguje pet plata, a institucija, zbog nedefinisanog pravnog statusa i nedostatka stabilnog finansiranja, zapravo živi zahvaljujući entuzijazmu nekolicine zaposlenih.
Jedini nivo vlasti koji sufinansira osnovne troškove, Kanton Sarajevo, nema dovoljno sredstava, a dodatni apsurd je što muzej ne smije plaćati radnike iz projektnih grantova.
O tome kako se ova institucija bori za goli opstanak razgovarali smo sa direktoricom Šejlom Šehabović.
"Zaista smo odlučili da se dokažemo svojim radom, a ne kukanjem. Da vam kažem istinu, ljudi ponekad ne znaju šta tačno trebaju raditi u ovoj zemlji. Nema logike u onome što nam se dešava. Imali smo sjajnu godinu za muzej. Ove godine je 65. godišnjica muzeja. Nema potrebe. Dakle, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo je iz najbolje namjere da zaštiti sebe donijelo novi zakon, znajući da su nam mogućnosti iz godine u godinu sve manje. "To je najveći problem. Ranije smo mogli davati dio sredstava iz projekta za plate radnika", rekao je Šehabović.
Problem je, ističe, što iz sredstava projekta mogu isplatiti naknadu stranom radniku, ali ne i platu svojih zaposlenika.
"Vidim da sva ministarstva to sada uvode na svim nivoima vlasti, da postoji neki zakonski razlog da to zabrane. Nikome to nije logično", dodala je.
Navodi da su u kontaktu s Ministarstvom kulture i sporta KS-a, te da su iz interne komunikacije saznali da preraspodjeljuju sredstva kako bi se omogućilo ispoštovanje ugovora potpisanih s ovim muzejom za prošlu godinu.
"Ne vidim nikakvu lošu namjeru. Planirali su nas s nešto većim budžetom za ovu godinu u odnosu na prošlu. Ali postoji problem s isplatom za 2025. godinu i ne mogu ga shvatiti. Suština problema je u tome što izgleda trenutno nema sredstava za tu isplatu", rekla je.
Kaže da radnici, kojih ima 11, ne žive dobro.
"Znamo u kakvoj instituciji radimo. Svi naši zaposlenici bili su zaposleni u muzeju koji nema riješen pravni status. Moramo biti iskreni. Očekivali su da će se to barem riješiti. Evo, taj lex specialis nam je dao toliko nade. Jer prvi put od Dejtonskog sporazuma, jedno ministarstvo je predložilo u Skupštini, a Skupština je usvojila da ove naše institucije dobiju neku osnovu. Još uvijek nismo na budžetu, pa nam sada garantuju platu. Daju nam ono što je dovoljno, kad bi svi imali minimalnu platu, to je to da ostatak zaradimo, radimo naporno, radimo projekte itd. Ali to je osnova, jedina mogućnost da se plati i isplati. U nekim projektima možete ubaciti i režijske troškove, ali nigdje", navela je.
Ističe kako se snalaze i da imaju mnogo volontera, kao i studenata koji obavljaju svoj posao u muzeju.
"Postoji ogromna posvećenost ljudi koji rade neplaćeno za naš muzej. Pa, muzej ne bi bio otvoren, ne bi bilo grijanja u njemu, ne bi bili obezbijeđeni svi eksponati, svi naši originalni predmeti, temperatura u depou ne bi bila idealna, da tamo ne radimo. Ne biste imali barem jedan događaj svake sedmice. Kada uđete u naš muzej, nećete 100% znati da nemamo platu", rekao je direktor.
Njihov najveći problem je gubitak zdravstvenog osiguranja.
"Naš kolega je bio u bolnici, to nije dobro. To se dešava u svih sedam institucija, ali trenutno samo ja o tome pričam. Imamo problem koji traje već 30 godina. U našoj zemlji postoji 13 ministarstava kulture, najodgovornije je na državnom nivou gdje bismo trebali biti u budžetu. Samo nam kažu - mi nismo nadležni. Samo je Ministarstvo kulture KS preuzelo na sebe da pomogne", rekao je Šehabović.
Kaže da je kultura važna i da je tokom 2025. godine upisan veliki broj djece.
„Naš problem je što ljudi koji upravljaju našim životima ne idu u muzeje“, zaključila je.
