Djelomično inspirisani državnom propagandom, mnogi ljudi u Rusiji razvili su snažan antizapadni identitet. Uvjereni su da Zapad želi uništenje Rusije, pa se podrška državi smatra patriotskom dužnošću...
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, nova Rusija suočila se sa složenim izazovom stvaranja nacionalnog identiteta koji bi pomirio radikalne kontradikcije prošlosti s ciljem integracije u Zapad, a istovremeno očuvao rusku jedinstvenost. Ali rat u Ukrajini je fundamentalno promijenio stavove javnosti, što je dovelo do konsolidacije stanovništva oko skupa nacionalnih ideja.
Ovo jedinstvo doprinijelo je otpornosti Rusije u ratu i ublažilo nade Zapada da će ekonomski pritisak ili veliki broj žrtava potkopati podršku predsjedniku Vladimiru Putinu. S obzirom na dosadašnje dokaze, malo je vjerovatno da će se ovi zapadni ciljevi postići u bliskoj budućnosti.
Evolucija identiteta: Od Jeljcina do Putina
Prvi postsovjetski predsjednik, Boris Jeljcin, težio je radikalnom raskidu s komunizmom, zasnivajući svoju vladavinu na poricanju prošlosti. To je Rusiji ostavilo osjećaj "negativnog identiteta". Po preuzimanju dužnosti, Vladimir Putin je predstavio pozitivniju viziju, usmjerenu na integraciju sa Zapadom (pod ruskim uslovima i očuvanjem nezavisnosti).
Ali ovaj projekat je propao suočen s nepomirljivim razlikama. Od tada, država se bori da artikuliše koherentan koncept ruske posebnosti. Tek se Drugi svjetski rat pojavio kao uspješan ujedinjujući faktor, postajući narativ s gotovo religioznim poštovanjem pod sadašnjim rukovodstvom.
Transformacija nakon 4 godine rata
U početku je ruska javnost rat u Ukrajini dočekala sa zbunjenošću i nepovjerenjem. Međutim, nakon gotovo četiri godine sukoba, situacija se promijenila. Podstaknuti propagandom, mnogi Rusi su ponosni što je njihova zemlja preživjela suočena sa zapadnim sankcijama i neprijateljstvom.
Ovaj osjećaj je također potaknut percepcijom zapadnog "prezira" prema ruskoj kulturi, temom koju državni mediji rado citiraju. Danas je patriotizam u porastu: regrutacija za vojsku se nastavlja nesmanjenom žestinom (također potaknuta visokim platama) i aktivni su volonterski pokreti za pomoć vojsci. Govor protiv struje u Rusiji sada se smatra ne samo opasnim, već i društveno neprihvatljivim.
Rat kao "odbrana" i antizapadni blok
Uprkos činjenici da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, mnogi Rusi rat vide kao odbrambeni i neizbježan. Percepcija vanjske prijetnje ujedinila je naciju, čineći antizapadnjaštvo široko rasprostranjenom normom.
Mnogi građani su uvjereni da Zapad teži uništenju Rusije, pa se podrška državi smatra patriotskom dužnošću, čak i kada ne uspije (kao što se dogodilo s ukrajinskim upadom u Kursk).
Ekonomski dinamizam i kulturna „renesansa“
Novi ruski identitet ne zasniva se samo na ratu, već i na ekonomskoj stabilnosti. Uprkos inflaciji, postoji optimizam za budućnost i tehnološki bum podstaknut vojnom nuždom. U kulturnoj sferi, Rusija doživljava svojevrsnu "samodovoljnost".
Ukidanje ruske kulture na Zapadu prisililo je Ruse da se okrenu domaćim izvorima. Domaći turizam je procvjetao, dok je odlazak poznatih ličnosti poput Alle Pugačeve ili Čulpan Hamatova, iako u početku zabrinjavajući, napravio mjesta za mlade patriotske umjetnike poput "Šamana". Teška situacija umjetnika emigranata na Zapadu sada služi kao materijal za ismijavanje kod kuće.
Kompaktnija nacija
Rusija se predstavila kao „prava Evropa“, kao branitelj tradicionalnih vrijednosti 20. vijeka, odbacujući moderne zapadne ideologije. Ova naracija se sviđa i liberalnim Rusima, koji su zadovoljni što Rusija više ne mora biti kulturno podređena Zapadu.
Danas je Rusija drugačija zemlja nego što je bila 2022. godine: kohezivnija, zatvorenija i odlučnija da nastavi svojim putem. Kratkoročno gledano, to znači da spremnost javnosti da podrži rat ostaje nepokolebljiva.
