Dok građani Bosne i Hercegovine žive u sve većem strahu zbog porasta nasilja, nesigurnosti i općeg raspada društvenih vrijednosti, pojedini državni službenici koriste svoje funkcije za samopromociju i diplomatsko-turističke egzibicije. Najnoviji primjer stiže iz Zenice, gdje se direktor Kazneno-popravnog zavoda Rusmir Isak javno zahvaljuje general-majoru Policije Dubaija na “toploj dobrodošlici” tokom privatnog odmora u toj luksuznoj destinaciji.
Na prvi pogled, sve izgleda kao srdačan susret i primjer međunarodne saradnje. No, kada se malo dublje zagrebe ispod površine, postavlja se ozbiljno pitanje: da li predstavnici UAE znaju kome zapravo pružaju ruku? Da li su upoznati sa reputacijom porodice Isak u Zenici i šire, sa brojnim kontroverzama koje prate njihovo političko djelovanje i stil vladanja koji više podsjeća na lokalnu autokratiju nego na civiliziranu upravu?
Još u januaru prošle godine, major general Abdullah Ali Al Ghaithi posjetio je KPZ Zenica i s Isakom razgovarao o saradnji u oblasti tretmana zatvorenika i ljudskih prava – paradoks koji ne može proći bez ironije. U zemlji gdje su osnovna prava zatvorenika često predmet kritika, a političke veze važnije od stručnosti, ovakvi sastanci više liče na PR performans nego na iskren pokušaj unapređenja sistema.
Posebno cinično zvuči zahvalnost koju Isak izražava tokom svog "odmora" u Dubaiju, ističući “profesionalne i prijateljske odnose” sa tamošnjom policijom. Pitanje koje se nameće jeste – da li se pozicije u bh. institucijama koriste za izgradnju sistema ili za građenje ličnih odnosa sa moćnicima svijeta, i to po principu: ti meni ručak, ja tebi počasnu plaketu?
U zemlji gdje je povjerenje u pravosuđe i zatvorski sistem ozbiljno narušeno, a političke veze često odlučuju o sudbinama pojedinaca, ovakvi susreti ne izazivaju divljenje, nego sumnju. Umjesto da se odgovorni bave stvarnim problemima – stanjem u zatvorima, pravima pritvorenika, pretrpanim kapacitetima i nedostatkom kadra – oni biraju da se bave slikama, protokolima i lažnim osmijesima.
Za kraj ostaje otvoreno pitanje: da li su Emirati zaista informisani o tome ko je Rusmir Isak i šta on (ne) predstavlja u sistemu Bosne i Hercegovine? Ili je dovoljno imati titulu, osmijeh za kamere i avionsku kartu do Dubaija da se otvore sva vrata – pa čak i ona međunarodne reputacije?
