Marwan Barghouti, jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih palestinskih vođa današnjice, izostavljen je s liste zatvorenika koje Izrael planira osloboditi u okviru razmjene za taoce.
Njegovo odsustvo izaziva zabrinutost i spekulacije među Palestincima, jer Barghouti važi za figuru koja bi mogla ujediniti podijeljeno palestinsko društvo.
Barghouti, danas šezdesetšestogodišnjak, lider je Fataha, glavnog političkog rivala Hamasa, te se smatra mogućim nasljednikom predsjednika Mahmouda Abbasa, koji upravlja Palestinskom samoupravom na Zapadnoj obali. Unatoč tome što Hamas snažno inzistira na njegovom oslobađanju – kako je izjavio visoki dužnosnik Mousa Abu Marzouk za Al Jazeeru – Izrael ga i dalje tretira kao terorista i odbija uključiti u planove razmjene.
Zašto Izrael izbjegava Barghoutija?
Stručnjaci upozoravaju da razlozi Izraela za ignoriranje Barghoutija nisu samo pravne prirode. Iako je Barghouti u prošlosti podržavao oružani otpor izraelskoj okupaciji, istovremeno je poznat po zagovaranju rješenja o dvije države. To ga čini potencijalnom ujedinjujućom figurom među Palestincima, što bi moglo ugroziti trenutnu političku dinamiku na Zapadnoj obali. Njegova sposobnost da premosti podjele između Fataha i Hamasa, ali i da inspiriše široku podršku među Palestincima, čini ga ključnim igračem na političkoj sceni koji bi mogao promijeniti odnos snaga u regiji.
Biografija i politički put
Marwan Barghouti rođen je na Zapadnoj obali i već od mladih dana isticao se aktivizmom. Kao student Sveučilišta Bir Zeit, predvodio je prosvjede protiv izraelske okupacije, a uskoro je postao jedan od organizatora Prve intifade koja je izbila u prosincu 1987. godine. Njegova uloga u pokretanju otpora okupaciji učinila ga je poznatom figurom među Palestincima, ali i neprijateljem izraelskih vlasti.
Zbog svojih aktivnosti, Izrael ga je protjerao u Jordan, no Barghouti se 1990-ih vratio na Zapadnu obalu u sklopu privremenih mirovnih sporazuma, koji su trebali otvoriti put ka stvaranju palestinske države. S vremenom je postao jedan od lidera Fataha na Zapadnoj obali, ali je nakon izbijanja Druge intifade optužen da je vodio Brigadu mučenika Al-Aqse – labavu mrežu oružanih skupina povezanih s Fatahom koje su izvodile napade na izraelske ciljeve.
Barghouti nikada javno nije priznao ili komentirao svoje veze s Brigadama, ali je u kolumni za The Washington Post 2002. godine napisao: „Nisam terorist, ali nisam ni pacifist.“ Ova izjava odražava njegovu kompleksnu poziciju – vođe koji istovremeno zagovara političko rješenje i podržava pravo na oružani otpor okupaciji.
Suđenje i zatvor
Ubrzo nakon toga, Barghouti je uhapšen od strane Izraela. Na sudu je odbijao braniti se, jer nije priznao nadležnost izraelskog pravosuđa, a 2004. godine osuđen je na višestruke doživotne kazne zbog povezanosti s napadima u kojima je poginulo pet osoba. Od tada, Barghouti se nalazi u zatvoru, ali nije izgubio utjecaj ni moralni autoritet među Palestincima.
Dok je bio zatvorenik, predvodio je više od 1.500 zatvorenika u štrajku glađu koji je trajao čak 40 dana, zahtijevajući bolje uvjete zatvaranja i poštivanje osnovnih ljudskih prava. Ova njegova akcija dodatno je učvrstila njegov status simbola otpornosti i borbe za pravdu među Palestincima.
