Možda ste se pitali zašto ste vi i vaša braća i sestre toliko različiti. Odrasli ste u istoj porodici, s istim roditeljima, dijelite slične gene, a ipak ste različiti kao dan i noć.
Iako možda zvuči čudno, naučna istraživanja pokazuju da razlike nisu slučajne, već dio dubokog psihološkog procesa u kojem djeca nesvjesno oblikuju sebe kako bi pronašla vlastiti identitet.
Dok se mnogi ljudi prirodno identificiraju sa svojom porodicom, braća i sestre često doživljavaju suprotan proces. Psiholozi to nazivaju "procesom dezidentifikacije", a događa se tokom djetinjstva i adolescencije. Djeca ne pokušavaju biti slična, već žele biti drugačija. To im omogućava da ih roditelji i svijet oko njih vide kao jedinstvene osobe.
Naučnici ovaj proces opisuju i kao "pronalaženje vlastite uloge", gdje djeca ne žele preuzeti postojeće uloge koje su već dodijeljene njihovoj braći ili sestrama, već traže jedinstveno mjesto u porodici. Ako je jedno dijete "pametan učenik", drugo se može profilirati kao "zabavljač". Ako je sestra "sportaš", brat može biti "umjetnički tip". Takve uloge su često nesvjesne, ali pomažu djeci da se bore za roditeljsku pažnju i priznanje unutar porodice.
Uloga roditelja i percepcija
Samo zato što si preuzeo drugačiju ulogu ne znači da nemaš sposobnosti slične svojim bratom ili sestrom. Međutim, u porodičnom okruženju neko je bio "brži" i to mjesto je već bilo zauzeto, pa si tražio svoj vlastiti put.
Prema evolucijskoj psihologiji, roditelji često ulažu više pažnje i resursa u dijete koje doživljavaju kao "najperspektivnije" jer im to dugoročno donosi najveći povrat ulaganja. Zato nije dovoljno samo biti drugačiji, važno je biti drugačiji na način koji će se svidjeti roditeljima.
Osim toga, djeca ne odrastaju u potpuno istim uvjetima. Vremenom se mijenjaju financijske situacije, stres, dinamika unutar doma i emocionalna zrelost roditelja. Svako dijete, iako dijeli isti dom, zapravo odrasta u drugačijem okruženju.
Posljedice roditeljskog favoriziranja
Velika naučna studija u kojoj je učestvovalo više od 19.000 učesnika pokazala je da nejednak tretman djece unutar porodice može imati dugotrajne posljedice. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Psychological Bulletin, djeca iz manje favorizovanih porodica češće pate od problema sa samopoštovanjem i emocionalne nestabilnosti u odrasloj dobi.
Roditelji, svjesno ili nesvjesno, često pružaju više podrške djeci koja su smirenija, savjesnija ili jednostavno više reagiraju na njih. Ta djeca s vremenom razvijaju bolju emocionalnu ravnotežu i stabilnije odnose. S druge strane, mlađa djeca, posebno sinovi, često dobijaju manje pažnje, što ih može staviti u nepovoljan položaj.
Autori studije naglašavaju da je važno prepoznati ove obrasce kako bi se spriječila šteta i poboljšala porodična dinamika.
Povratak sebi, bez uloga i poređenja
Ako prepoznajete da ste u djetinjstvu usvojili određenu ulogu kako biste se razlikovali od svoje braće i sestara, važno je znati da se identitet može promijeniti. Niste zauvijek ono što ste nekada morali biti. Odrasla dob pruža priliku da preispitate ko zaista jeste, bez poređenja s drugima i bez pritiska da se uklopite u davno ustaljene obrasce.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji žive u skladu sa sobom, prema vlastitim vrijednostima i željama, doživljavaju veće zadovoljstvo i unutrašnji mir. Isprobajte nove aktivnosti, okrenite se stvarima koje vas zaista zanimaju, bez obzira na to da li ste u prošlosti mislili da "niste za to".
Ono što je nekada bio mehanizam suočavanja sada može postati svjestan proces ka ličnom rastu i ispunjenijem životu.
