Zašto Švicarska Nema Glavni Grad: Historijski Razlozi i Politička Rješenja
Mnogi ljudi misle da Švicarska ima glavni grad, često pomiješajući Cirih, Ženevu ili Bern sa tim statusom.
Međutim, zanimljivo je da ova država zapravo nema zvaničan glavni grad, a razlog za to leži u njenoj složenoj historiji i političkom sistemu.
Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se osvrnuti na nastanak Švicarske. Naime, Švicarska je osnovana 1291. godine kao savez kantona, čime je nastala Stara Švicarska Konfederacija. Tokom svog postojanja, ova konfederacija nije imala stalni parlament, već je postojala institucija poznata kao Tagsatzung, skup izaslanika kantona. Ovaj kongres se s vremena na vrijeme održavao u različitim gradovima, kao što su Lucern, Cirih, Schwyz, pa čak i u gradovima koji nisu pripadali konfederaciji.
U 18. stoljeću, Švicarska je pretrpjela napad francuskih trupa, a nakon toga je došlo do velikih političkih promjena. Helvetska Republika, francuski model centralizirane države, zamijenila je staru konfederaciju, a gradovi Aarau, Lucern i Bern su bili privremeni glavni gradovi. Napoleon Bonaparte je, kako bi uspostavio red, vratio granice kantona, čime je stvorio nove političke entitete unutar Švicarske.
U 19. stoljeću, nakon što je Švicarska postala konfederacija 19 kantona, glavne gradove su i dalje smjenjivali gradovi poput Friburga, Solothurna, Bazela, Lucerna i Ciriha. Historičar André Holenstein ističe da su se od 1815. godine gradovi poput Ciriha, Berna i Lucerna smjenjivali svake dvije godine kao sjedište vlasti.
Moderni sistem, koji je usvojen 1848. godine, donio je rješenje. Nakon Sonderbundskog rata, kako bi se očuvao federalizam, Švicarska je izabrala Bern kao sjedište savezne vlasti, ali bez formalnog naziva „glavni grad“. Bern je bio odabran zbog svoje geografske pozicije i jer su ga podržali kantoni gdje se govori francuski jezik. Također, Bern je besplatno ustupio zemljište za izgradnju institucija savezne vlasti. Iako je Bern de facto glavni grad, ostale ključne institucije smještene su u drugim švicarskim gradovima, poput Lozane, Bellinzona i Ciriha.
Ovaj politički kompromis odražava tipičan švicarski pristup donošenju odluka – pažljivo balansiranje interesa različitih kantona i kulturnih zajednica. Historičar Holenstein smatra da su parlamentarci, birajući Bern, željeli zadovoljiti konzervativne i katoličke kantone. Ovaj sistem je omogućio Švicarskoj da ostane politički stabilna i da se razvije u jednu od najuspješnijih demokratija u svijetu.
