ŠUTNJA KOJA KOŠTA

Zašto Željka Cvijanović skriva veze sa osumnjičenim narko klanom?

Željka Cvijanović. Fena

Ako su tvrdnje opozicije tačne – a ni Tužilaštvo ni Cvijanović ih ne demantuju činjenicama – riječ je o jasnom obrascu zloupotrebe funkcije i institucija....

Gospođa Cvijanović već godinu dana odbija da objasni zašto je, u ime Republike Srpske, postavila osumnjičenog člana međunarodne narko mafije, kojeg traži Tužilaštvo, na poziciju konzula u Panami.

Već godinu dana traje uporno šutanje Željke Cvijanović o jednoj od najozbiljnijih afera u političkoj historiji bh. entiteta RS – imenovanju osobe povezane s međunarodnim narko kartelom na konzularnu funkciju u Panami. Imenovanje koje, prema dostupnim informacijama, nosi pečat zvanične politike, sada zahtijeva hitan odgovor ne samo javnosti, već i pravosudnih institucija.

Informaciju je ponovo aktuelizirao šef Kluba poslanika PDP u Narodnoj skupštini RS, Igor Crnadak, koji je na društvenim mrežama postavio pitanje koje ni nakon godinu dana nije dobilo odgovor: "Zašto je i po čijem nalogu osumnjičeni narko-bos postavljen za konzula u ime Republike Srpske?".

Ovaj slučaj ne ostavlja prostor za relativizaciju – govorimo o osobi koja je pod istragom međunarodnih tijela, a koja je, mimo osnovne diplomatske procedure i bez transparentnosti, stavljena u poziciju koja podrazumijeva povjerenje i reprezentaciju Republike Srpske u inostranstvu. Ako se potvrde optužbe, radi se o sigurnosnoj kompromitaciji najvišeg ranga.

Umjesto odgovora, iz kabineta gospođe Cvijanović dolazi tišina, ili u najboljem slučaju, verbalni napadi na one koji se usuđuju postavljati pitanja. Crnadak podsjeća da ovo nije izolovan slučaj – kako tvrdi, već dvije godine Cvijanović izbjegava da objasni i kako je milionski posao vezan za manifestaciju ‘Srpska Open’ dodijeljen firmi blisko povezanoj s njenom porodicom.

Bez ikakvog skrivanja, pod svojim imenima i prezimenima, dobili su veliki novac od građana Republike Srpske - ističe Crnadak.

Dodaje da su pitanja o ovom slučaju postavljana na stotine puta u Narodnoj skupštini, ali da su zastupnici zauzvrat dobili samo omalovažavanje i uvrede.

Zloupotreba institucija za lične interese?

Ako su tvrdnje opozicije tačne – a ni Tužilaštvo ni Cvijanović ih ne demantuju činjenicama – riječ je o jasnom obrascu zloupotrebe funkcije i institucija. Od postavljanja sumnjivih lica na odgovorne pozicije do preusmjeravanja javnog novca u porodične firme – sve ukazuje na političko djelovanje koje ne služi javnom interesu, već ličnom bogaćenju i političkoj zaštiti.

Cvijanović je, podsjetimo, nedavno izjavila da „od snage SNSD-a zavisi snaga Republike Srpske“, što je izazvalo dodatnu zabrinutost. Ovakva izjava implicira da se državnost i snaga jednog entiteta podređuju sudbini partije, što je koncept duboko suprotan demokratskim principima. Crnadak je ovu izjavu prokomentarisao kao vrhunac političke arogancije – „poruka je: molim Boga da propadnete, ali me sutra morate podržati“.

U demokratskom društvu, snaga institucija ne smije zavisiti od jedne partije niti jednog pojedinca, a još manje od osoba sa spornim biografijama koje dolaze na funkcije bez odgovornosti i transparentnosti. Neodgovorena pitanja o povezanosti sa narko strukturama, netransparentno trošenje javnog novca i ignorisanje opozicionih poslanika nisu samo politički problemi – to su prijetnje po budućnost naroda. U zemlji gdje institucije šute, a kritika biva kažnjena, javnost mora tražiti odgovore. I ne – to nisu pitanja koja postavlja opozicija „radi politike“. To su pitanja koja postavlja svaki građanin koji želi da zna ko ga predstavlja, kako se troši njegov novac i da li je bezbjednost države kompromitovana.