Izbacivanje Žarka Vujovića iz DF-a izazvalo više pitanja nego odgovora – je li ovo bila nužna čistka ili samo pokušaj spašavanja imidža stranke?
DF izbacio Žarka Vujovića: Optužbe za netransparentnost, manipulacije i socijalnu neosjetljivost
Zlatan Begić: Politički manevar ili pravo čišćenje?
Predsjednik Kantonalnog odbora Demokratske fronte (DF) u Tuzli i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Zlatan Begić, pokušao je jučer, nakon niza političkih turbulencija, spasiti imidž stranke, ali je njegov potez izazvao više pitanja nego odgovora. S obzirom na to da je DF-u, poput mnogih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, povremeno manjkalo odlučnosti u očuvanju svojih temeljnih principa, mnogi su se pitali je li najnovija odluka predsjednika DF-a – izbacivanje Žarka Vujovića iz stranke – politički manevar ili tek pokušaj da se spasi politički kapital, dok se stvarna odgovornost prebacuje na druge.
Povod za ovu akciju, koja je uzburkala političke vode, bio je nedavni skandal u vezi s povećanjem plaća političarima na nivou Federacije BiH. Naime, zastupnik DF-a Mahir Mešalić, koji je i inače poznat po tome što se povremeno protivi potezima vlasti, u Parlamentu FBiH oštro je kritikovao najavu povećanja plaća političkim funkcionerima. Međutim, ono što se tada dogodilo, a što je kasnije izazvalo još veće kontroverze, bila je izjava zastupnice Elzine Pirić iz PDA. Ona je javnosti otkrila da su zastupnici DF-a, zajedno s članovima SDA, na nivou Tuzlanskog kantona odlučili povećati vlastite plaće za oko 2.000 KM.
Iako su neki političari pokušali umanjiti ovu informaciju, tvrdeći da se ne radi o tolikom iznosu ili da je kod nekih zastupnika došlo do smanjenja plaće, reakcije javnosti bile su žestoke. Nije prošlo mnogo vremena, a mediji su počeli postavljati pitanja o dosljednosti i moralnosti političara koji glasaju za takve mjere, dok s druge strane stalno kritiziraju slične poteze vlasti na višim razinama. U tom trenutku, Zlatan Begić odlučio je djelovati.
Iako je rekao kako političari, osim privilegija, moraju nositi i ogromnu odgovornost, njegov potez nije naišao na odobravanje javnosti. Begić je iz stranke izbacio samo Žarka Vujovića, koji, iako bio jedan od glasova koji je podržao povećanje plaća, nije bio dugo član DF-a. Vujović je u stranku prešao iz SD-a prije dvije godine, a njegova politička pozicija nije bila ni približno čvrsta kao kod drugih, dugogodišnjih članova stranke. Tako je izbacivanje Vujovića izgledalo više kao pokušaj da se “riješi” manji problem, dok se ostali članovi stranke, koji su također glasali za povećanje plaća, poštedjeli bilo kakvih sankcija.
Vujović nakon isključenja iz DF-a: Kako ću dalje? Pa kao i do sada
S obzirom na to da su uz Vujovića još troje zastupnika DF-a – Sandra Imširović, Boris Krešić i Ivana Mijatović – također podržali povećanje plaća, postavlja se logično pitanje: zašto je iz stranke izbačen samo Vujović, a ne svi koji su u tome učestvovali? Ako je Begić zaista želio pokazati principijelnost i odlučnost u čišćenju stranke, trebao je poduzeti ozbiljniji korak, a ne žrtvovati samo jednog člana koji nije imao duboko ukorijenjenu političku poziciju unutar stranke. Ovaj selektivni postupak ostavlja dojam da je izbacivanje Vujovića samo taktički potez, kojem je cilj smanjiti štetu i sačuvati imidž DF-a u očima javnosti, dok su dugogodišnji članovi stranke – kao i u mnogim prethodnim slučajevima – prošli bez ozbiljnijih posljedica.
Zašto je Vujović, koji je politički marginalan, postao žrtva ovog političkog manevra? Jedno je sigurno: od trenutka kada je prešao u DF iz SD-a, njegov status u stranci bio je podložan velikim političkim testovima. No, da li je to razlog za njegovu žrtvu ili je riječ o pokušaju da se veći problemi izbrišu selektivnim čišćenjem redova?
Odluka Zlatana Begića također se može tumačiti kao pokušaj da se održi status quo unutar stranke, jer je izbacivanjem samo jednog člana izbjegnuta šira politička destabilizacija DF-a. No, s obzirom na to da je Vujović bio samo jedan od mnogih koji su podržali povećanje plaća, ovaj potez može izazvati sumnje u iskrenost Begićevih političkih principa. Ukoliko je istinski želio pokazati odgovornost prema javnosti i stranci, trebao je poduzeti dalekosežnije mjere, a ne samo žrtvovati jednog člana kako bi prikrio širu političku odgovornost.
U konačnici, ostaje pitanje: je li Zlatan Begić želio očistiti redove i pokazati da stranka ima jasan moralni smjer, ili je u pitanju još jedan politički manevar koji je imao za cilj samo spasiti političku reputaciju i spriječiti veće političke posljedice? Javnost je sve manje sklona povjerovati u političke čistke koje su selektivne, a izbacivanje samo jednog člana iz stranke sigurno neće donijeti dugoročne koristi DF-u.
