Za svakog roditelja, teško je čuti da se njegovo dijete osjeća samo.
Vidjeti dijete koje stoji sa strane dok se druga djeca igraju može izazvati snažnu potrebu da odmah nešto učinimo.
Ali, kao i kod svake dublje rane, i ovdje je potrebna nježnost, vrijeme i razumijevanje.
Posmatrajte, ali bez panike
Prije nego što krenete “rješavati problem”, pokušajte sagledati situaciju realno.
Neka djeca su prirodno tiša i povučenija, dok drugima treba samo malo više vremena da pronađu svoje društvo.
Kako se vaše dijete ponaša u različitim okruženjima? Voli li samo promatrati igru prije nego što se uključi? Ili mu je teško započeti razgovor?
Takva zapažanja pomoći će vam da razumijete korijen problema – i da reagujete na pravi način.
Razgovarajte s djetetom, ali s puno strpljenja
Djeca često ne znaju kako izraziti osjećaj usamljenosti. Umjesto pitanja poput “Zašto nemaš prijatelje?”, pokušajte s “S kim ti je najljepše igrati se u školi?” ili “Šta ti je danas bilo najteže?”.
Razgovor koji nije ispitivanje, već siguran prostor za dijeljenje, stvara povjerenje.
Kada dijete osjeti da ga slušate i razumijete – bez osude i žurbe – počinje vjerovati da nije samo u svemu tome.
Uključite i druge ljude
Roditelji često ne mogu vidjeti cijelu sliku. Učitelji, treneri ili rodbina mogu primijetiti situacije koje vama promaknu.
Pitajte ih kako dijete reaguje u grupi, s kim provodi vrijeme i kako se ponaša kad nije pod vašim okom.
Ponekad i sitnica – komentar drugog djeteta, novi učenik u razredu, promjena rutine – može utjecati na osjećaj pripadnosti.
Pomozite mu da pronađe svoje “mjesto”
Djeca cvjetaju tamo gdje se osjećaju sposobno i sretno.
Ako vaše dijete voli crtati, možda je likovna radionica pravo mjesto da upozna druge male kreativce.
Ako obožava trčati, upišite ga na sportsku aktivnost.
Kada radi ono što voli, lakše se povezuje s drugima i stječe samopouzdanje.
Nema boljeg recepta za prijateljstva od zajedničkog smijeha i sličnih interesa.
Uvijek provjerite da li je dijete sigurno
Ako i naslutite da je dijete meta zadirkivanja ili isključivanja, ne čekajte da “prođe samo od sebe”. Obratite se školi, razgovarajte s nastavnicima i pratite situaciju.
Djeca koja znaju da ih odrasli štite, lakše razvijaju osjećaj sigurnosti i otpornosti.
Ponekad je upravo ta sigurnost ono što im treba da se otvore prema drugima.
Usamljenost u djetinjstvu ne znači da dijete neće imati sretne odnose kasnije – ali važno je da sada zna da ga vidite, čujete i volite.
Najljepši dar koji roditelj može dati svom djetetu jeste osjećaj da nikada nije samo – čak i kad mu svijet djeluje velik i pomalo zastrašujući.
