Korpus "Čartija" brani jednu od ključnih tačaka na istoku Ukrajine, dok uspjeh na terenu direktno utiče na pregovore o okončanju rata.
Soba podsjeća na komandni punkt. Betonska, bez prozora i dugačak sto. Oko njega sjede ukrajinski oficiri, uključujući Oleksija. Kao šef obavještajne pododjele (G2, u NATO terminologiji), on predstavlja scenarije za buduće kretanje neprijatelja, ruskih snaga, izvan onoga što se naziva "zona smrti".
Oleksiy služi u 2. korpusu Ukrajinske nacionalne garde, poznatom kao "Chartia". On i njegove kolege otputovali su u Švicarsku na Svjetski ekonomski forum, gdje se sastaju s političarima, predstavnicima biznisa i novinarima. Skeptici to nazivaju propagandom; u NATO terminologiji, to se zove strateška komunikacija.
Korpus „Čartija“ je formiran nakon ruske invazije 2022. godine od dobrovoljaca iz Harkovske regije. Danas igra centralnu ulogu u aktivnoj odbrani duž linije fronta. Njegov Telegram kanal prikazuje snimke sukoba u Limanu, Kupjansku i drugim strateškim područjima.
Prema Oleksijevim riječima, svaka bitka završava kao rat iscrpljivanja. U suštini, bitka se vodi za kontrolu ključnih pozicija, odlučujućih za tok sukoba. Upravo su ta područja bila meta ruske ofanzive prošlog ljeta, iako je front na istoku i dalje zamrznut.
Teren je isti kao i tamo gdje je, krajem 1943. godine, Crvena armija odbila napad njemačkog Wehrmachta: iste rijeke, šume i urbanizirana područja. Ono što se promijenilo jeste način borbe. Za razliku od prošlosti, kada su manevri velikih razmjera omogućavali brze pokrete, danas se front kreće sporo.
"Na kraju krajeva, svaki rat je rat iscrpljivanja", naglašava Oleksi. Cilj je postepeno slabiti protivnika, uništiti njegova sredstva i nametnuti njegovu volju.
U ovoj realnosti, ni veliki broj vojnika ni napredna tehnologija nisu dovoljni. Poznavanje terena je ključno. Oleksi preferira tradicionalnu analizu s papirnom mapom, olovkom i kredom, jer mu, prema njegovim riječima, to daje potpunije razumijevanje prostora i bojnog polja.
Ovaj pristup odgovara ulozi Povelje, koja je prošle godine unaprijeđena iz brigade u korpus. Kijev vidi jedinicu kao jezgro obnovljene ukrajinske vojske. Komandant, pukovnik Ihor Obolenski, vodi strukturu u skladu sa NATO standardima, uključujući i komunikaciju s javnošću.
Obavještajni tim korpusa redovno dokumentira operacije. Snimci prikazuju strah, bol i sumnje vojnika suočenih s ruskom nadmoći.
Za trijumf u tako iscrpljujućem ratu, nije dovoljan ni veliki broj ljudi ni superiorna oprema: „Samo oni koji razumiju teren mogu odlučiti gdje dolazi do iscrpljenosti, a gdje se to može izbjeći“, objašnjava Olexi. Uprkos svim emisijama dronova i elektronskim displejima za praćenje situacije, on preferira rad s olovkom i kredom prilikom analize terena.
„Više volim papirnu kartu, ona nudi više perspektive, bolji osjećaj dubine i bolje razumijevanje bojnog polja i terena u cjelokupnom kontekstu“, kaže on.
Pukovnik Ihor Obolijenski strogo vodi svojih pet podređenih brigada.
Tim oficira za štampu i informisanje korpusa, mladi štabni oficir poput Olexija, detaljno je dokumentovao operacije protekle sedmice. Posljednjih dana, tim za komunikacije objavio je dva duga intervjua s borcima koji su učestvovali u oslobađanju grada Kupjanska.
Jedan od njih je "Cooper", kanadski volonter i medicinar koji je izgubio nogu u borbama. U videu objašnjava zašto je došao u Ukrajinu: ne zbog klišea, već zato što je tražio više smisla u svom životu. "Cooper" prepričava kako se, kao dio grupe, provukao kroz šumu do prve linije. Neki od snimaka s njegove GoPro kamere su izmijenjeni kako bi se spriječilo neprijatelju da dobije taktičko znanje i kako bi se zaštitile vijugave staze koje vode iz pozadine kroz šumu do fronta. To su tajne linije snabdijevanja Ukrajinaca na sjevernoj periferiji Kupjanska. "Cooper" je izgubio nogu u bici za grad.
Bitka za Kupjansk traje već mjesecima. Rusija je u decembru objavila zauzimanje grada, dok je u januaru "Čartija" objavila slike ukrajinske zastave iznad općine. Ovaj dvoboj simbola u informacijskom prostoru direktno je povezan s mirovnim pregovorima. Rusko-američki plan od 28 tačaka, objavljen u novembru, predviđao je de facto kapitulaciju Ukrajine, ali su događaji u Kupjansku oslabili ovaj narativ.
U međuvremenu, diplomatski pregovori se nastavljaju, a Rusija također zahtijeva od Ukrajine da se povuče iz neokupiranih područja Donbasa. Kijev odbacuje ove zahtjeve, smatrajući urbani teren i utvrđenja garancijom protiv brzog ruskog napredovanja.
Napori za konsolidaciju „Chartije“ kao korpusa imaju za cilj povezivanje strateških ciljeva Kijeva s operativnom stvarnošću na frontu. Uspjeh u Kupjansku rezultat je integriranog planiranja: od iskorištavanja terena do strateške komunikacije. Kratki govor predsjednika Volodimira Zelenskog u oslobođenom dijelu grada postao je simbol snage i poboljšao je pregovaračku poziciju Ukrajine.
Prema Oleksiyu, rat nije samo oko teritorije. Rusija ima za cilj da iscrpi Zapad i potkopa podršku Kijevu, dok se na frontu odvija stalna konkurencija za inovacije i taktike. Ukrajina ima prednost uključivanja civilnog znanja u vojsku, ali to nije dovoljno. „Rusija je država koja uči i prilagođava se“, naglašava on. „Ovo nije teritorijalni sukob, već borba za naše postojanje.“
