U organizaciji europarlamentarke Željane Zovko u Splitu je održana konferencija pod nazivom „Evropski model federalizma kao odgovor na separatizam i unitarizam“, kojom je HDZ još jednom pokušao obnoviti političku ofanzivu za preuređenje Bosne i Hercegovine po tzv. „belgijskom modelu“. Uprkos frazama o jednakopravnosti i stabilnosti, iza ove inicijative krije se već dobro poznata ambicija – učvršćivanje političke moći HDZ-a kroz institucionalno učvršćivanje etničkih podjela.
Uz Zovko, govornici na konferenciji bili su dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, novinar Zoran Krešić – inače novi član Upravnog odbora FTV-a – te Miroslav Nikolić iz Hrvatske kulturne zajednice Troplet. Svi zajedno ponavljali su narativ o navodnoj „ugroženosti Hrvata u BiH“ i potrebi da se o njihovom položaju „osvijesti“ hrvatska javnost. No, ni ovaj put nisu ponuđeni konkretni dokazi o toj ugroženosti, naročito s obzirom na institucionalne mehanizme koji Hrvatima u BiH već garantuju ravnopravan položaj s ostalim konstitutivnim narodima – poput Doma naroda Federacije BiH.
Zovko je ustvrdila da „kriza u BiH može imati direktne posljedice na sigurnost Evropske unije“, te da je zato važno razbiti navodnu „medijsku blokadu“ u kojoj se Hrvati u BiH navodno nalaze. No, takva retorika teško pije vodu kad dolazi iz političkih i medijskih struktura koje već godinama imaju pristup ključnim polugama moći, kako u BiH tako i u Hrvatskoj.
Prema njenim riječima, belgijski model federalizma predstavlja „najbolji srednji put“ za BiH, dok bi reforma Izbornog zakona, sa ciljem tzv. legitimnog predstavljanja naroda, trebala biti ključni korak ka stabilnosti. No, stvarnost na terenu govori drukčije – trenutna politička kriza u zemlji prvenstveno je rezultat secesionističkih prijetnji koje dolaze iz Republike Srpske, a ne zbog nedostatka specijalnih mehanizama za političko predstavljanje HDZ-a.
Ironično je što HDZ, dok verbalno kritikuje separatizam, zapravo gura model koji BiH vodi ka dodatnoj etničkoj fragmentaciji i institucionalnom paralizmu. Umjesto da se zalažu za funkcionalniju državu, HDZ-ove inicijative i dalje su usmjerene ka tome da BiH ostane zarobljena u matrici „tri naroda, tri istine, tri istine o pravdi“.
Konferencija u Splitu, iako predstavljena kao akademska i politička razmjena mišljenja, više liči na nastavak kampanje kojom HDZ pokušava nametnuti svoja rješenja kao jedina moguća, zanemarujući pri tome širu sliku – onu u kojoj građani BiH, bez obzira na etničku pripadnost, traže pravdu, funkcionalnost i život dostojan čovjeka, a ne nove ustavne konstrukcije koje služe očuvanju starih privilegija.
