S dolaskom maja u Tuzlanskom kantonu počela je berba jagoda, a epicentar zbivanja je već tradicionalno Čelić – općina čije ime u domaćoj javnosti gotovo isključivo asocira na crvene plodove i crne brige domaćih proizvođača. Iako je jagoda ove godine na pijacama i tržnicama luksuzna roba – cijena kilograma ide i do 12 konvertibilnih maraka – stvarna situacija u sektoru je sve samo ne luksuzna. Naime, cijena beračkog sata skočila je na rekordnih 10 KM, što predstavlja gotovo duplo povećanje u odnosu na prethodne godine kada je satnica bila između pet i šest maraka. To, uz drastičan rast cijena repromaterijala – od sadnica, preko folija, đubriva, pa sve do sredstava za zaštitu – čini uzgoj sve rizičnijim i neisplativijim za male proizvođače.
"Vremenske neprilike su ove godine uticale na zakašnjenje berbe, koja je umjesto krajem aprila, počela početkom maja. Srećom, kvalitet plodova nije bitno narušen, ali bi krajnje količine mogle biti manje", pojašnjava Armin Terzić, predsjednik Udruženja proizvođača jagoda Tuzlanskog kantona.
Uprkos visokoj cijeni na tržištu, mnogi čelićki proizvođači i dalje ostaju na porodičnom nivou proizvodnje. Razlog – nedostatak kvalitetne radne snage i logističkih mogućnosti. "Ljudi jednostavno nemaju koga angažovati. Sve je manje radnika, a oni koji su ostali, traže veće iznose, što dodatno sužava prostor za proširenje zasada", dodaje Terzić.
Što se tiče izvoza – on praktično ne postoji. BiH ima samo dva granična izlaza prema EU, a transport je dugotrajan, dok jagoda kao voće zahtijeva da se na policama nađe unutar 24 sata. "Sa trenutnom logistikom, mi to jednostavno ne možemo ispuniti", kaže Terzić, podsjećajući da ova situacija traje već dvije godine.
Ipak, utješna je vijest da će se, prema trenutnim procjenama, ovogodišnja proizvodnja uspjeti plasirati unutar Bosne i Hercegovine. Ali to neće promijeniti činjenicu da jedna od najpoznatijih voćarskih regija u zemlji ostaje zarobljena u krugu skupe proizvodnje, nedostatka radne snage i zatvorenih granica.
