Odnos koji dijete razvije s roditeljima ostavlja dubok trag i u odrasloj dobi. Kada se ljubav u djetinjstvu doživljava kao uvjetovana – ovisna o poslušnosti, postignućima ili emocionalnom prilagođavanju roditeljima – to može ostaviti trajne posljedice.
Takva iskustva nisu krivnja djeteta, već rezultat roditeljskih propusta. Iako je teško nositi se s tim posljedicama, važno je znati da je moguće izgraditi ispunjen i zdrav život. U nastavku je nekoliko navika koje, prema stručnjacima i istraživanjima, mogu biti znak da osoba nije dobila dovoljno ljubavi od roditelja u djetinjstvu.
1. Strah od iznošenja mišljenja i neslaganja
Ako nam je neugodno izraziti neslaganje ili imamo potrebu svima ugoditi, to može biti posljedica odrastanja u okolini gdje je svako iskazivanje vlastitog mišljenja bilo “kažnjeno” povlačenjem ljubavi, ignoriranjem ili kritikama. Psiholozi povezuju takve obrasce ponašanja s tjeskobnim stilom privrženosti i potrebom za “ugađanjem drugima” (engl. people pleasing). Takve osobe često nauče da je sigurnije šutjeti i prilagoditi se, jer je svako iskakanje iz očekivanog moglo značiti emocionalno odbacivanje, piše YourTango.
2. Pretjerano postizanje ili osjećaj izgaranja
Odrastanje uz uvjetovanu ljubav često dovodi do toga da osoba razvije perfekcionizam i potrebu da stalno dokazuje svoju vrijednost. Takvi ljudi često doživljavaju emocionalni umor, a ponekad i ozbiljno izgaranje (burnout). Iako vanjski uspjesi mogu izgledati impresivno, unutarnji osjećaj vrijednosti često ostaje krhak.
3. Znakovi graničnog poremećaja ličnosti (BPD)
Granični poremećaj ličnosti često je povezan s traumama iz djetinjstva, iako nije isključivo uzrokovan njima. Znanstvena istraživanja upućuju na to da iskustva nesigurne privrženosti mogu igrati ulogu u njegovu razvoju. Osobe s BPD-om često osjećaju ekstremnu potrebu za bliskošću, ali istodobno odbacuju one koji im se emocionalno približe.
Ovaj obrazac može biti pokušaj da se stvori sigurnost ondje gdje je ona u djetinjstvu nedostajala. Stručnjaci ističu da terapija može značajno pomoći u učenju emocionalne regulacije i razvijanju zdravijih odnosa.
4. Pretjerana nesebičnost i briga za druge
Ljudi koji nisu dobivali dovoljno empatije u djetinjstvu često razviju snažan osjećaj za tuđe potrebe i emocije. Oni znaju kako izgleda biti zanemaren i često se trude drugima pružiti ono što sami nisu dobili. Iako ova osobina može djelovati kao vrlina, ponekad dolazi na uštrb vlastitih granica i dobrobiti. Unatoč tome, mnogi od tih ljudi s vremenom uspijevaju stvoriti čvrste, tople i suosjećajne odnose s drugima.
