Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, vječni vođa i samoproglašeni branitelj srpskog naroda, ponovo je u svom stilu iz Sočija iznio tiradu o tome kako „Republiku Srpsku nisu uspjeli srušiti 30 godina“.
Ono što Dodik prešućuje, a narod najbolje osjeća na vlastitoj koži, jeste da se za tih 30 godina urušila ekonomija, urušilo povjerenje mladih u budućnost i urušila perspektiva života na prostoru pod njegovom vlašću. Republika Srpska nije „oaza mira i stabilnosti“, kako Dodik tvrdi, već oaza odlazaka – od Beograda do Beča, od Banjaluke do Njemačke, hiljade ljudi svakodnevno odlazi, ostavljajući iza sebe prazne kuće i zatvorene škole.
Dodik u Sočiju govori da mu „funkcija nije važna, nego opredjeljenje“. A istina je upravo suprotna – funkcija mu je jedini smisao života, jer bez nje ne bi imao ni političku težinu, ni moć, ni bogatstvo koje je decenijama gradio preko mreže lojalnih poslušnika. Njegovo „opredjeljenje“ je opredjeljenje ka vlastitom opstanku i zaštiti privilegija svoje stranke i porodice.
„Opozicija nije narod“ – Dodik protiv drugačijeg mišljenja
Posebno je zanimljivo kada Dodik kaže da želi „vidjeti milion Srba, osim ovih iz opozicije“. Dakle, u njegovom svijetu opozicija nije narod. Oni koji se ne slažu s njim ne postoje, ili su izdajnici. To je totalitarna logika lidera koji ne priznaje pluralizam i koji je spreman sve koji ne kliču njegovom imenu proglasiti neprijateljima Republike Srpske.
Oaza korupcije, a ne stabilnosti
Kada Dodik poredi Republiku Srpsku s Njemačkom i SAD-om, to nije samo groteskno, to je uvreda zdravom razumu. Dok se u RS-u gase fabrike, dok zdravstveni radnici štrajkuju jer im se mjesecima duguju plate, dok su mladi primorani da odlaze u Sloveniju i Austriju za minimalne poslove, Dodik priča o „uspjesima“ i „oazi mira“. Republika Srpska jeste oaza – ali oaza korupcije, nepotizma i kriminala.
Zašto je baš poslušni Siniša Karan izabran da glumi predsjednika RS
„Neću sarajevskoj čaršiji dati da diše“ – govor mržnje umotan u jeftinu retoriku
Dodik otvoreno prijeti da će „sarajevska čaršija otići dođavola“ i da joj neće dati da diše. To nije državnički govor, to nije govor lidera – to je govor kafanskog huškača koji pokušava zamaskirati vlastiti politički i ekonomski neuspjeh mržnjom prema drugom i drugačijem. Njegove riječi o BiH kao „neuspjelom braku“ ponovo pokazuju da mu nikada nije bio cilj funkcionalna država, nego stalna kriza iz koje crpi politički kapital.
„Za 20 godina neće biti Srba“ – prijetnja ili priznanje propasti?
Kada Dodik kaže da Srba u BiH neće biti za 20 godina ako se ne osamostali Republika Srpska, on u suštini priznaje sopstvenu nemoć. Jer upravo u vrijeme njegove apsolutne vlasti, od 2006. do danas, demografski sunovrat je postao nezaustavljiv. Nisu „muslimani“ niti „međunarodna zajednica“ ti koji tjeraju narod iz RS-a, nego loše vođenje, ekonomija bez šansi i društvo u kojem vlada samo partijska knjižica SNSD-a.
Milorad Dodik – „razjareni lider“ koji se hrani sukobima
„Ako su htjeli razjarenog Dodika – dobili su ga!“ – poručuje predsjednik RS-a. U stvarnosti, dobili su vođu kojem je jedini politički program održavanje vječne krize, prijetnje secesijom i proizvodnja neprijatelja. Dodik već godinama vlada tako što stalno pronalazi nove „zavjere“ – od Sarajeva, preko Zapada, do opozicije u Banjaluci. Svaki njegov istup je isti – svi su protiv nas, a samo on je spasilac. A iza kulisa, njegovi najbliži saradnici i članovi porodice gomilaju bogatstvo, dok običan narod živi u sve većem siromaštvu.
Politika iscrpljivanja naroda
Milorad Dodik u Sočiju nije pokazao viziju, nego staru matricu – širenje straha, mržnje i sukoba. Njegove riječi o „oazi mira“ zvuče cinično dok se u Republici Srpskoj gase radna mjesta, dok se zaduženja gomilaju, a mladi bježe. Njegovih „još deset godina politike“ znači deset godina još većeg siromaštva, izolacije i podjela.
Republika Srpska je preživjela 30 godina, ali pitanje je hoće li preživjeti još 20 ako nastavi ovim putem – putem Milorada Dodika, čovjeka koji je spreman žrtvovati budućnost cijelog naroda da bi sačuvao vlastitu.
