Kako je Savo Minić od partijskog lovca postao Dodikov ministar i mandatar – a Republika Srpska privatna tabla za politički poker...
Na šahovskoj ploči zvanoj Republika Srpska, pravila su odavno suspendovana. Figure se ne kreću po pravilima igre, već po naredbi jednog čovjeka – Milorada Dodika. On je kralj koji i nakon matiranja odbija da siđe sa prijestolja. Kraljica Željka Cvijanović sjedi pored njega samo da bi dokazala ono što svi znaju – u ovoj igri uvijek odlučuje kralj. Ostale figure su pijuni, koji služe za jednokratnu upotrebu, mijenjaju se, žrtvuju i precrtavaju, dok Dodik pomjera svoje poteze kao da partija nikad ne može završiti.
Jedan od tih pijuna, koji se vremenom pokušava predstaviti kao lovac, zove se Savo Minić. Njegova “eliminatorska” priroda pokazala se davno – prvo verbalno, kad je hladnokrvno predlagao “neškodljivo uklanjanje pasa lutalica”, a zatim politički, kad je u ime stranke disciplinovao sve što je stajalo na putu SNSD-u. On je učenik Dodikove škole – galamom glumi državnika, a poslušno izvršava naloge vođe.
Kao ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS, Minić je prijetio “radikalnim reakcijama” i branio Dodikove pretenzije nad šumama, vodama i zemljištem. Tobože je štitio “institucije Republike Srpske”, a zapravo je štitio privatne interese svog šefa. Kad god bi na snagu stupio zakon koji je branio državnu imovinu od kriminalne rasprodaje, Minić bi se pretvorio u megafon Dodikovih napada na “nelegalnog visokog predstavnika”.
Stepenice njegove karijere SNSD je pažljivo gradio – od načelnika Šamca, preko direktora Agencije za agrarna plaćanja RS, pa sve do ministra i sada mandatara za sastav nove Vlade RS. Na svakom koraku bio je odan Dodiku, a Dodik mu je otvarao vrata.
Minić je bio ključni čovjek za raspodjelu poticaja poljoprivrednicima – navodno transparentno, u praksi selektivno. Dok su mali seljaci slušali bajke o “ravnopravnosti”, voćnjaci porodice Dodik imali su prioritet za spas od mraza. On je na optužbe opozicije odgovarao pričom o javnim pravilnicima i “brojnim pohvalama”, a svi su znali da je sistem podešen da hrani partijske poslušnike.
Blizak Dodikovoj porodici, Minić je postao i čovjek za posebne zadatke. Kada je “Prointer”, firma povezana s Igorom Dodikom, kupila većinski udio u “Kaldera Company” iz Laktaša, upravo je Minić postavljen za direktora. Zajedno su krenuli u “napad na elektroenergetski sektor RS”, dok su milioni iz tendera hranili koruptivnu mrežu oko Dodika – mrežu koja je završila na crnoj američkoj listi zbog podrivanja ustavnog poretka BiH.
Minić je potom nagrađen ministarskim mjestom i nastavio finansirati podobne. Tokom 2024. godine, skoro 1,4 miliona KM otišlo je na “lovačka udruženja”, uključujući i ona kojima su rukovodili ljudi bliski SNSD-u i samom Miniću. Lovište “Manjača” pretvoreno je u privatni rezervat za Dodikove poslušnike i stranačke moćnike.
Danas, kada je Milorad Dodik uprkos presudi i pravosnažnoj zabrani političkog djelovanja neustavno predložio Minića za mandatara, šahovska tabla ponovo je složena. Kralj i dalje stoji uspravno, kraljica služi kao paravan, a pijuni, lovci i konji mijenjaju mjesta po diktatu jednog čovjeka. I dok se Dodikovi sinovi, saradnici i poslušnici dogovaraju o plijenu, Republika Srpska sve više liči na privatnu prćiju u kojoj se figure pomjeraju čak i kada je partija odavno gotova.
Jer, u ovoj igri nije bitno ko je ministar, direktor ili premijer. Bitno je samo jedno – kralj ostaje kralj. Svi ostali su zamjenjivi, bezvrijedni i potrošni. A narod, umjesto da bude sudija, ostaje samo nemoćni posmatrač predstave u kojoj isti igrači stalno dijele iste karte – i uvijek varaju.
