„Slobodna Bosna“objavila je kako je Halilu Bajramoviću aplaudirano prilikom otvaranja izborne kampanje 6.oktobra u Bihaću na centralnom skupu NiP-a u prisustvu Elmedina Konakovića, Denisa Zvizdića i drugih.
Bajramović, prvi čovjek NIP-a USK pravosnažno je osuđen na tri godine zatvora zbog KD „Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti“ .
Vijest je tačna kao što je tačna informacija da je „Slobodna Bosna“ prije 27 godina vodila ostrašćenu kampanju protiv generala Mehmeda Alagića koji je po ovoj novini prozvan „bosanski Mobutu“ koji je počinio 700 krivičnih djela.
Sanjanima je i tada bilo poznato da je kampanja naručena iz Saskog Mosta ( SDA političar Asim Kamber & prijatelji) , da ovaj sarajevski medij nije brutalnu kampanju „radio za eksere“, da bi u konačnici Alagić bio osuđen za (samo) jedno krivično djelo, mada je i to „djelo“ bilo pod znakom pitanja.
Načelnik i general Alagić je umro 2003.godine, ne dočekavši niti ćeliju u Bihaću niti onu hašku.
Reufovo pravosudno naslijeđe
Zašto pominjemo Avdićevu novinu, rahmetli komandanta Sedmog korpusa Armije RBiH, bihaćku promociju kandidata NIP-a i osuđenog Bajramovića.
Naprosto da kroz slojeve vremena posložimo malo činjenice, indicije, složenost medjuljudskih veza i interesa, pri čemu interesi, privatni nadmašuju sve ostalo, pa čak i pravdu, i da na kraju zaključimo kako o nekim presudama i (svim) njihovim akterima, na ovaj ili onaj način, ipak treba (pro)govoriti.
Floskula kako se presude ne komentiraju izmislila je budala koja vjeruje u općeljudsku pravdu i poštenje.
Mehmeda Alagića na četiri godine zatvora zbog „zloupotrebe ovlasti ili položaja“ na Kantonalnom sudu u Bihaću 2001. godine osudio je sudija Reuf Kapić.
Presuda je bila „dogovorena“ sa međunarodnom zajednicom. Reuf Kapić je nakon ove presude brzo napredovao u karijeri i postao predsjednik Kantonalnog suda u Bihaću već 2004.godine, svega 4,5 godina od imenovanja za kantonalnog sudiju. General Alagić je već bio u kaburu. To se zove brzina. No, kakve to veze ima sa presuđenim Halilom Bajramovićem? Zaključite sami.
Reuf Kapić je bio sudija za prethodni postupak u privatizacijskom predmetu „Citrus“ i montiranom slučaju protiv slovenačkog biznismena Muharema Kulauzovića iz Ljubljane,a istovremeno i predsjednik Kantonalnog suda u Bihaću. Kulauzović je punac Halila Bajramovića. Na poziv krajiških vlasti Kulauzović donosi oko 20 miliona KM „keša“ sa namjerom da ih uloži u privatizaciju propalih preduzeća uz planirana dodatna ulaganja od cca 30 miiliona eura. U pravosudnom progonu i hajci Kulaozović provodi čak tri godine u istražnom pritvoru na instiranje predsjednika Kapića, da bi na kraju bio osuđen na 8,5 godina zatvora (odležao je šest) , ostao bez uloženih miliona, izgubio na kraju i vlastitu kuću i imovinu.
Gdje ja stadoh, ti produži
Tužilac u slučaju „Halil Bajramović“ bio je Kemal Kapić, sin Reufa Kapića. Mladom Kapiću je za napredovanje trebao jak slučaj. Iz ladice je izvučen Bajramovićev predmet koji se „kiselio „ skoro deceniju i po još od 2005. godine , baš u vrijeme kada Bajramović postaje lider krajiškog NIP-a i „pita se“ u političkoj slagalici na USK i FBiH.
Istraga se pokreće 2017. godine, iako je tužilac imao informacije da leasing kuća od koje je Bajramović podigao kredit i uredno ga vratio nije smatrala da je oštećena. Čak je izvršni direktor leasing kuće svjedočio na sudu o tome,ali džaba.
Tužilac nije istraživao počinjenje krivičnog djela , jer djela nije ni bilo , nego Bajramovića. Optužnica protiv Bajramovića potvrđena je 31.decembra 2019. godine.
Osuđen je na Kantonalnom sudu na tri godine zatvora za KD „Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti“ iz člana 268 stav 3 KZ BiH.
Sudsko vijeće je bilo pristrasno,jer su sudije u njemu imale razloga da podrže optužnicu zbog svojih članova porodice koji su u tom momentu bili ili zaposleni u pravosudnim institucijama USK ili im se sudilo. Te uzročno-posljedične rodbinske veze između pavosudnih aktera uticale su ne samo na osuđujuću presudu protiv Bajramovića ,nego , još više, na dosuđenu visinu kazne.
Sudije Kantonalnog suda su iz samo njima znanih razloga debelo i neviđeno nadmašili sudsku praksu u FBiH u pogledu ovog krivičnog djela.
Npr. na Sudu BiH gdje se vodio krivični predmet protiv H.Š. u kome je pravosnažno utvrđeno da je H.Š. oštetio NLB Leasing za 600.000 KM, Sud BiH je presudio dvije godine zatvora , USLOVNO. Za isto krivično djelo Halil Bajramović je osuđen na tri godine zatvora, iako leasing kuća od koje je podigao kredit nije ni oštećena!?
Oči sutkinje Jasmine
Presudu je donijelo sudsko vijeće u sastavu Fikret Hodžić, Bahra Ćoralić i Edita Midžić. Bajramovićevi advokati tražili su obnovu postupka na Kantonalnom sudu u Bihaću, ali je novo sudsko vijeće odbilo zahtjev i taj predmet je po žalbi na Vrhovnom sudu FBiH. U sudskom vijeću za obnovu bili su sutkinja Fikreta Hodžić, Jasmina Lipovača i Dino Muslić.
Ovo se vijeće sastajalo nekoliko puta, a da nisu mogli donijeti odluku.
Nezvanično i Muslić i Lipovača su bili za obnovu postupka pred Kantonalnim sudom, ali je sutkinja Jasmina Lipovača iznenada, priča se nakon jednog značajnog susreta na hodniku u Sudu, „zažmirila“ na barem jedno oko i glasala protiv.
Njen suprug je Hamdija Lipovača, bivši premijer USK koga je kantonalni sudija Reuf Kapić dva puta oslobađao u istom krivičnom predmetu ( slučaj „Stens“) da bi Vrhovni sud FBiH ušao u meritum i osudio Lipovaču na sedam mjeseci zatvora. Da li je sutkinja Lipovača svojim „ne“ obnovi postupka Halilu Bajramoviću „vratila“ uslugu sudiji Kapiću koji je dva puta oslobađao njenog supruga?
U međuvremenu , tužilac Kemal Kapić je napredovao u pravosudnoj karijeri i imenovan je od strane glavne tužiteljice Merime Mešanović za šefa Odsjeka za privredni kriminal i poreze.
