Ministar saobraćaja Kantona Sarajevo, Adnan Šteta, ponosno je najavio obnovu trolejbuske linije 105 koja sada ponovo vozi od Sarajeva do Vogošće. "Ovo je uspjeh!" – izjavio je Šteta, ne zaboravivši naglasiti kako su "napravili velike promjene", uključujući nabavku novih tramvaja, trolejbusa i obnovu pruge koja se širi prema Hrasnici. Ali, treba li zaista slaviti nešto što bi trebalo biti osnovna funkcionalnost grada?
Trolejbus koji je "ponovo na liniji" nakon 33 godine zvuči više kao simbol kašnjenja, a manje kao trijumf. Na svu sreću, Sarajevo nije čekalo tri decenije da se obnovi saobraćajna mreža, ali je očito da je ministar Šteta želio da se predstavi kao spasitelj, dok je zaboravio na ogroman broj godina zapostavljenog javnog prevoza.
Zapravo, projekt obnove trolejbusa je možda i najgori podsjetnik na neispunjena obećanja i na očiglednu nesposobnost vlasti da ozbiljnije unaprijede saobraćajnu infrastrukturu u Sarajevu. S obzirom na katastrofalnu saobraćajnu situaciju u glavnim ulicama i beskrajne gužve, pitanje je da li će par novih trolejbusa zaista riješiti problem koji traje već decenijama. Otkud početi s ovakvim projektnim planovima, kada građani još uvijek čekaju na osnovnu funkcionalnost infrastrukture?
A činjenica da "novac svih naših građana" ide u nešto što je trebalo biti ispunjeno još prije 20 godina, samo baca dodatnu sjenku na ovaj "pobjednički trenutak". Iako se ministar trudi da nam pokaže kako je ispunio svoje obećanje, možda bi bilo bolje da se ozbiljnije posvetio rješavanju stvarnih problema u saobraćaju i svakodnevnim životima građana, umjesto što slavi obnovu linije koja je trebala biti tu cijelo vrijeme.
