Nekadašnji Dodikov saveznik i ministar sigurnosti BiH izašao je iz pritvora bez ijedne riječi podrške iz vrha Republike Srpske – politička šutnja koja govori više od hiljadu saopćenja.
Prošlo je šest dana otkako je bivši ministar sigurnosti BiH i lider DNS-a Nenad Nešić pušten iz pritvora Državnog zatvora u Vojkovićima, a iz političkog establišmenta Republike Srpske – muk. Nema saopćenja, nema podrške, nema ni pokušaja distancirane izjave. Vladajuća koalicija predvođena Miloradom Dodikom odlučila je – šutnja je zlatna.
Podsjećanja radi, Nešić je u decembru uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH zbog sumnje na više krivičnih djela, uključujući pranje novca i zloupotrebu službenog položaja. U trenutku hapšenja bio je ministar sigurnosti na državnom nivou – što nije mala stvar. Ipak, politički pad bio je strmoglav.
Dodik je u početku, stidljivo i uz ogradu, stao u njegovu odbranu – ali ta "podrška" trajala je jedva nekoliko dana. Nakon toga je izjavio: "Ako je kriv, neka odgovara." I tu je priča završena. Nešićevo ime više nije prešlo Dodikove usne. Isto važi i za predsjednika NSRS-a Nenada Stevandića, koji je takođe samo kratko branio Nešića, dok je premijer RS Radovan Višković ostao dosljedan svom pasivnom pristupu i izbjegavanju komentara.
Odsustvo bilo kakve javne riječi, podrške ili čak osude od strane lidera SNSD-a i njegovih najbližih saveznika, signal je koji se teško može ignorisati. Nekada blizak saradnik, danas politički duh koji luta bez pravca i zaštite.
Ali ovakav preokret i nije toliki šok, kada se zna pozadina odnosa Dodika i Nešića. Njihova saradnja nikada nije bila vođena ideološkom bliskošću, već čistim političkim interesom. Prije Općih izbora 2022. godine, Nešić je Dodika javno ismijavao, nazivajući ga „velikim medvjedom“ kojeg se „nagledao dosta“. No, kada je Dodiku zatrebala podrška za većinu u Domu naroda, nesuglasice su se „zaboravile“, a Nešić je preko noći postao ministar.
Ipak, kratkotrajne koristi ne znače trajnu lojalnost. Tokom jednog od ročišta za produženje pritvora, Nešić je iznio stavove dijametralno suprotne Dodikovim – ističući lojalnost državnim institucijama i poštovanje prema sudu. U vrijeme kada su Dodik, Stevandić i Višković ignorisali pozive Tužilaštva i najavljivali institucionalnu blokadu, Nešićeve riječi su odjeknule kao hereza u taboru nacionalne lojalnosti.
Zašto Dodik sada ignoriše Nešića? Možda zato što mu ne treba još jedan otvoreni front. Možda zato što u njemu više ne vidi političku vrijednost. A možda je u pitanju ona stara: „Ko padne, gubi sve.“ U svakom slučaju, SNSD nije pokazao ni trunku lojalnosti prema nekadašnjem savezniku.
Da li je ovo kraj političkog puta Nenada Nešića? U sadašnjoj konstelaciji – vjerovatno jeste. No, znajući Dodikovu sklonost pragmatičnim obrtima, ne treba potpuno isključiti mogućnost da ga jednog dana ponovo pozove za sto. U RS-u, političko mrtvi često ustaju – ako donose dovoljno ruku.
Za sada, Nešić ostaje sam. Bez podrške, bez komentara, bez značaja. A u Dodikovom svijetu – to je najgora moguća kazna.
