Pripadnici Generacije X, koji su odrasli tokom 70-ih, često se nazivaju "djecom s ključem oko vrata".
Razlog je jednostavan: roditelji su uglavnom radili, a od djece se očekivalo da se sama snalaze, brinu o svojoj mlađoj braći i sestrama i sami rješavaju probleme - i dosadu. Upravo zato su razvili otpornost i nezavisnost, osobine za koje mnogi danas misle da su rjeđe kod mlađih generacija .
Mnoge od ovih životnih lekcija nisu naučene sistematski, već slučajno - ali su ih oblikovale u snalažljive i sposobne odrasle osobe, iako su takva iskustva u odgoju danas mnogo rjeđa.
Dosada podstiče kreativnost
U današnjoj kulturi stalne zabave i trenutnog zadovoljstva, dosada se smatra problemom. Ali za djecu 70-ih, ona je bila gotovo tajno oružje. Stručnjaci sa Univerziteta u Virginiji ističu da nestrukturirano vrijeme bez stalnog nadzora podstiče kreativnost, snalažljivost i bolje upravljanje emocijama. Djeca koja su naučila da stvaraju vlastitu zabavu razvila su vještine koje su im kasnije u životu bile vrlo korisne.
Prvo probajte sami.
Budući da roditelji često nisu bili pri ruci da riješe svaki problem, djeca generacije X su rano naučila da se oslanjaju na sebe. Od njih se očekivalo da prvo pokušaju sami popraviti ili riješiti stvari prije nego što zatraže pomoć. Starija djeca, koja su čuvala mlađu djecu, često nisu imala drugog izbora nego da sama pronađu rješenja. Za neke je to dovelo do pretjerane nezavisnosti kasnije u životu, ali za većinu je ova rana odgovornost pomogla da izrastu u otpornije i snalažljivije odrasle osobe.
Greške su dio učenja.
Djeca kojoj je dozvoljeno da prave greške i uče iz njih imaju veću vjerovatnoću da se kasnije suoče s kritikama i novim izazovima. Oni koji se plaše grešaka često izbjegavaju nove situacije. Djeca 70-ih su naučila da su greške normalan dio odrastanja. Upravo takva iskustva pomažu osobi da postane emocionalno zrela, nezavisna i sposobna da se prilagodi promjenama.
Ne očekuješ pohvale za sve.
Bilo da se radi o kućnim poslovima ili činjenju prave stvari kada ih niko ne gleda, djeca sedamdesetih su naučila da za to neće dobiti posebne pohvale. Od njih se očekivalo da obavljaju svoje poslove i pomažu po kući jer je to bila norma, a ne zato što će dobiti nagradu. Kao odrasli, ovi ljudi obično ne traže stalno odobravanje za osnovne dužnosti; više ih motivira vlastiti osjećaj odgovornosti nego pohvale drugih.
Upornost kada stvari postanu teške
Pripadnici generacije X često su vrijedni i samomotivirani jer su od malih nogu učili da moraju istrajati, čak i kada nije ugodno. Ako vaši roditelji nisu bili tu da olakšaju stvari, morali ste naučiti podnositi nelagodu i završiti ono što ste započeli. Na taj način su razvili naviku vjerovanja da se naporan rad isplati - i zato je manje vjerovatno da će odustati kada naiđu na prepreke, bilo na poslu, u vezama ili u ostvarivanju ličnih ciljeva.
Konflikti su normalan dio života.
Djeca sedamdesetih godina nisu odgajana da po svaku cijenu izbjegavaju neugodne razgovore. Bilo da se radilo o svađi s prijateljem ili razgovoru s roditeljima o posljedicama lošeg ponašanja, učili su ih da je sukob normalan dio života. Osim što pomaže u razvoju komunikacijskih vještina i emocionalne zrelosti, istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Science sugerira da suočavanje s neslaganjima može potaknuti razvoj mišljenja i izražavanja.
"Zato što ja tako kažem"
Generacija koja je često čula frazu "zato što sam ja tako rekao/rekla" naučila je da neće dobiti detaljno objašnjenje za svaku odluku. Iako se ovaj pristup danas često dovodi u pitanje, naučio je djecu da prihvate granice, nose se s frustracijom i poštuju autoritet. Naravno, važno je da djeca nauče da se zauzmu za sebe, ali stalno prepuštanje svojim željama može im otežati suočavanje s razočaranjima kasnije u životu.
Život nije uvijek fer.
Djeca 70-ih su rano naučila da život nije uvijek fer. To ih je učinilo otpornijima, ali i realističnijima. Kao odrasli, sposobniji su da se nose s udarcima koje im život baca. Studija objavljena u časopisu PLOS One upozorava da djeca koja stalno dobijaju sve što žele mogu razviti osjećaj da je sve njihovo jednostavno zato što to žele, što kasnije iskrivljuje njihovu percepciju pravednosti. S druge strane, Generacija X je naučila da prihvati da stvari ponekad nisu fer - i da ide dalje bez stalnog okrivljavanja drugih.
Strpljenje se uči čekanjem.
Za razliku od današnje kulture "sve odmah", djeca iz 70-ih su naučila čekati. Nisu odmah dobivali sve - morali su štedjeti, čekati u redu i nositi se s nelagodom čekanja. Takva iskustva ne samo da uče strpljenju, već i jačaju samokontrolu i disciplinu kasnije u životu.
Samopouzdanje dolazi iz iskustva
Umjesto da se oslanjaju isključivo na pohvale drugih kako bi se osjećali vrijednima, djeca 70-ih su naučila graditi samopouzdanje kroz ono što su radila. Shvatila su da ono dolazi iz odgovornosti, nezavisnosti i vježbe. Kao odrasli, manje zavise od mišljenja drugih - cijene ono što su sami postigli i naučili.
