Gotovo je godinu dana od strašnih poplava koje su u septembru prošle godine poharale Općinu Jablanica, ostavljajući iza sebe neizmjernu materijalnu štetu i bol koju riječi teško mogu opisati.
U ovom potresnom događaju život je izgubilo 18 nevinih ljudi, a sjećanja na njih i dalje žive u srcima preživjelih, podsjećajući da tragedija nije samo brojka – to su imena, porodice, prijatelji i cijela zajednica koja je ostala zatečena i razorena.
Za šest porodica, godina dana nakon katastrofe, život se i dalje odvija u kontejnerskom naselju. Njihovi domovi su uništeni, a očekivanje ponovnog početka života u sigurnom i toplom domu stalno ih podsjeća na bespomoćnost koju su osjetili te noći kad su se vode Neretve i okolnih rijeka razbjesnile i preplavile sve pred sobom. Svaki dan proveden u kontejnerskom naselju nosi sa sobom težinu čekanja – čekanja da nadležni pokrenu konkretne projekte obnove i da se izgubljeni domovi vrate tamo gdje pripadaju.
Sanacija terena u Donjoj Jablanici, iako napreduje, odvija se polako i pažljivo. Od procijenjenih 8 miliona KM štete na lokalnim i nekategoriziranim putevima, više od pola je sanirano, ali još mnogo toga ostaje. Svaka popločana ulica, svaki rekonstruisani most ili put dio je nade za stanovnike, ali istovremeno podsjeća koliko je uništeno i koliko je još posla pred njima.
Najveći i najvažniji projekt u ovom trenutku je izgradnja dviju brana i sistema odvodnih kanala, koji će protezati od kamenoloma do rijeke Neretve. Ovaj infrastrukturni poduhvat nije samo inženjerski zadatak – on je simbol sigurnosti, nade i budućnosti. Brane i kanali predstavljaju zaštitu za život ljudi, njihove domove, imovinu i budućnost njihove djece. To je ruka sigurnosti koja se pruža prema onima koji su prošli kroz noćne more prošlog septembra.
I dok se lokalne vlasti trude da obnove infrastrukturu, Tužilaštvo HNK radi na završnoj fazi istrage koja bi trebala otkriti koliko je u katastrofi kriva priroda, a koliko ljudski faktor. Ta istraga nije samo pravno pitanje – to je pokušaj da se odgovornost jasno postavi i da se građanima pruži osjećaj pravde, ali i sigurnosti da se slično više neće ponoviti.
Za stanovnike Jablanice, ova godina nije bila samo godina obnove – to je bila godina tugovanja, straha, neizvjesnosti i čekanja. Svaki kamen, svaka nova cesta i svaki građevinski rad nosi sa sobom težinu prošlih strahota, ali i svjetlo nade. Nada da će njihove kuće ponovo postati domovi, da će rijeka biti samo rijeka, a ne razaračka sila, i da će zajednica koja je prošla kroz pakao ponovno pronaći mir i sigurnost.
Ova godina u Jablanici je podsjetnik koliko priroda može biti nemilosrdna, ali i koliko je ljudska snaga, solidarnost i istrajnost moćna. Svaka rekonstruisana ulica, svaki obnovljeni krov i svaki korak prema normalnom životu priča priču o ljudima koji se ne predaju, čak ni nakon najstrašnijih poplava.
