Kada država prestane biti vlasnik, a postane saučesnik – sve postaje moguće.
Pa čak i to da se najjača i najprofitabilnija javna kompanija Federacije BiH, „BH Telecom“, pod dirigentskom palicom generalnog direktora Amela Kovačevića, zaduži do grla za monstruoznih 745 miliona KM, stavi praktično svu svoju imovinu pod hipoteku – i to u strogoj tajnosti, daleko od očiju Parlamenta i građana, sve zarad privatne akvizicije firme „Telemach“ u vlasništvu Dragana Šolaka, jednog od najkontroverznijih biznismena na Balkanu.
Ova informacija ne dolazi iz službenog saopćenja, jer ga nema. Ne dolazi iz Parlamenta, jer ni zastupnici nisu obaviješteni. Dolazi iznutra – iz grunta, iz evidencija u kojima su kvadrati, stubovi, repetitori, kablovi i zgrade BH Telecoma već uveliko pod hipotekom. Svaki metar! A sve da bi se, bez ijedne rečenice upućene javnosti, realizovala operacija koja više podsjeća na privatizacijski kriminal iz 90-ih nego na racionalan poslovni potez.
Operacija pod velom tajne – od Sarajeva do Rumunije
Kada državna kompanija pokrene zaduženje od gotovo tri četvrtine milijarde maraka, to bi u svakoj normalnoj državi bio događaj od nacionalnog značaja. Kod nas – muk. Nema pres-konferencije, nema javne rasprave, nema ni dokumentacije. Sve se radi u „strogoj tajnosti“, kako prenose insajderski izvori, a čak se i ključni pregovori, prema informacijama iz više izvora, odvijaju u inostranstvu – uključujući i Rumuniju.
Zašto Rumunija? Zašto uopće izvan zemlje? Koga se krije? Šta se skriva? Ako je riječ o legitimnoj akviziciji, zašto ne postoji niti jedan transparentan trag? Ili se ovdje zapravo ne radi o poslovnoj akviziciji, već o šemi kojom će javna imovina postati taoc privatnih interesa?
Ko je Dragan Šolak i šta se zapravo kupuje?
Dragan Šolak, vlasnik „Telemacha“, godinama puni stupce medija kao jedan od glavnih igrača u balkanskoj telekom industriji. Njegova „United Group“ i povezani entiteti poznati su po agresivnim širenjima, često uz pomoć političkih veza, a često i uz kontroverzne metode. I sada, tačno u trenutku kada Šolak ulazi u sukobe s regulatorima u drugim zemljama – neko mu u BiH nudi 745 miliona razloga da elegantno izađe iz igre.
A nudi mu se novcem građana, uz garancije najvrjednijih resursa jednog od najstabilnijih preduzeća u Federaciji. Neko želi Šolaka spasiti – a nas zadužiti.
Šta kaže Parlament? Ništa. Jer ne zna ništa. Ono što ovaj slučaj čini dodatno skandaloznim jeste činjenica da se sve dešava bez znanja onih koji bi po Ustavu morali biti obaviješteni – Parlamenta FBiH. Čak ni Mirsad Zaimović, bivši direktor BH Telecoma i šef Kluba SDA, ne zna o čemu se radi, iako priznaje da je nedavno u Parlamentu "neko" mijenjao Zakon o bankama – upravo zbog ovog kredita. Sve ide okolo, ništa direktno. Sve iza zatvorenih vrata, ništa javno. I sve miriše na već viđeni scenario – gdje političari postanu potpisnici a građani taoci.
Zaimović je, uprkos neupućenosti, jasno rekao – ovakva akvizicija mora imati plan, biznis osnovu, objašnjenje i odgovore: ko pregovara, po kojoj cijeni, u čije ime?
Silajdžić i Mešalić: Država nije privatna firma
I dok neki šute, drugi podižu glas. Haris Silajdžić (Stranka za BiH) bez okolišanja poručuje – Parlament mora što hitnije uvrstiti ovu temu na dnevni red. I ne samo zbog novca, nego zbog svega što ovaj slučaj simbolizira: moguće kreiranje monopola, gaženje Zakona o konkurenciji, ignorisanje EU direktiva, derogiranje javnog interesa i potpuni nestanak pojma odgovornosti u vođenju državnih firmi.
Mahir Mešalić (DF) otišao je još dalje: nazvao je čitav proces skandaloznim i poručio da će tražiti odgovornost. Kako kaže – ako se već zadužuje u ime naroda, onda narod mora znati zašto. I kako. I kome ide taj novac.
Trojka u tišini – reforme po mjeri tajkuna?
Zanimljivo, cijeli ovaj projekat se odvija u mandatu tzv. "reformističke" Vlade FBiH, koju predvodi Trojka. A sve podsjeća na najgore dane HDZ-SDA privatizacijsko-pljačkaških eksperimenata. Ako je ovo nova era „transparentne vladavine“, onda je očito da se transparentnost odnosi samo na medijske performanse, dok se pravi biznis dogovara u sjeni – između političara, finansijera i regionalnih biznismena s više ofšor računa nego poslovne etike.
Gdje je SIPA? Gdje je tužilaštvo? Ako je ovo legalno – neka se pokaže. Neka se objave svi dokumenti, neka se utvrdi na osnovu čega se diže kredit, ko ga potpisuje i kakva je ekonomska računica. Jer ako toga nema – onda je ovo čist kriminal. Ovo je otimanje javnog dobra, i to sofisticiranije nego išta što smo gledali ranije.
A ako to institucije ne vide, onda su saučesnici. I vrijeme je da neko digne glas.
- miliona maraka javnog novca, pod hipotekom imovine BH Telecoma, u rukama ljudi koji šute, skrivaju se po evropskim hotelima i pregovaraju bez mandata. Ovo nije samo pitanje biznisa. Ovo je pitanje opstanka zdravog razuma, poštenja i budućnosti javnih kompanija u Bosni i Hercegovini. Ako ovo prođe bez otpora – onda smo svi saučesnici.
Vrijeme je da ova tema izađe iz Rumunije i uđe u Parlament. A ako ne uđe – vrijeme je da narod shvati da su državna preduzeća već odavno privatizovana. Samo što to niko nije službeno objavio.
