Hapšenje bivšeg načelnika beogradske policije Veselina Milića zbog sumnje da je prikrivao tragove mafijaškog ubistva otvorilo je jednu od najvećih političko-bezbjednosnih afera u Srbiji posljednjih godina.
Slučaj koji po svojim elementima podsjeća na scenarij kriminalističke serije prerastao je u ozbiljnu krizu povjerenja u institucije države, policiju i politički vrh Srbije.
Prema informacijama koje su objavili brojni mediji u Srbiji, sve je počelo 12. maja u elitnom beogradskom “Restoranu 27”, gdje je organizovan sastanak pripadnika dva sukobljena kriminalna klana. Umjesto pokušaja pomirenja, sastanak je završio likvidacijom Aleksandra Nešovića zvanog Baja, kojeg je, prema navodima istrage, hicima iz pištolja ubio Saša Vuković Boske.
Poseban šok izazvale su tvrdnje da je nakon ubistva uslijedilo organizovano uklanjanje tragova, te da su u prikrivanje zločina bili uključeni i pripadnici policijskih struktura. Upravo zbog toga uhapšen je i tadašnji načelnik beogradske policije Veselin Milić, zajedno s više osoba povezanih sa sigurnosnim aparatom Srbije.
Tijelo nestalo, institucije šute
Dodatnu konfuziju izazvale su kontradiktorne informacije o sudbini ubijenog Nešovića. Više medija, pozivajući se na izvore iz istrage, objavilo je da je njegovo tijelo pronađeno spaljeno u Šimanovcima, nedaleko od Beograda. Međutim, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić javno je izjavio da tijelo još nije pronađeno i da potraga traje.
Takve izjave izazvale su burne reakcije dijela pravne i stručne javnosti, koja upozorava da predsjednik države svojim nastupima direktno utiče na istragu i kreira paralelni narativ o cijelom slučaju.
Posebno je upadljivo i to što se ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić gotovo nije oglašavao povodom jedne od najvećih sigurnosnih afera u novijoj historiji Srbije.
Simbol duboke povezanosti kriminala i države
Sama činjenica da je jedan od najvažnijih ljudi beogradske policije doveden u vezu s organizovanim kriminalom dodatno je pojačala uvjerenje dijela javnosti da su granice između kriminalnih struktura i državnog aparata ozbiljno narušene.
Afera je otvorila brojna pitanja: kako je moguće da kriminalne grupe imaju direktne kontakte s vrhom policije, ko im je omogućio institucionalnu zaštitu i da li je riječ o izolovanom incidentu ili sistemu koji funkcioniše godinama.
Cijeli slučaj dodatno je uzdrmao Srbiju jer dolazi nakon višegodišnjih optužbi opozicije i dijela međunarodne javnosti da se vlast oslanja na neformalne mreže sile, huliganske grupe i kriminalne strukture radi očuvanja političke kontrole.
Vučićeve izjave izazvale nove kontroverze
Predsjednik Srbije posljednjih dana gotovo svakodnevno komentariše aferu, pokušavajući uvjeriti javnost da država vodi beskompromisnu borbu protiv kriminala. Međutim, dio javnosti njegove nastupe vidi kao pokušaj kontrole štete.
Posebnu pažnju izazvala je Vučićeva najava donošenja “novog zakona kojim će policajcima biti zabranjeno da štite ljude iz podzemlja”. Kritičari su odmah ukazali na apsurdnost takve izjave, podsjećajući da postojeći zakoni već zabranjuju bilo kakvu saradnju policije s organizovanim kriminalom.
Upravo zato mnogi smatraju da problem nije u nedostatku zakona, već u njihovom provođenju i političkoj zaštiti pojedinaca unutar sistema.
Vučić je također pokušao predstaviti hapšenja policijskih funkcionera kao dokaz da “nema zaštićenih”, ali protivnici vlasti tvrde da je riječ o zakašnjeloj reakciji nakon što je slučaj postao nemoguće zataškati.
Kriza sistema ili početak ozbiljnog političkog udara?
Afera je otvorila i pitanje političke odgovornosti. U mnogim evropskim državama ovakav slučaj bi vjerovatno doveo do ostavki vrha policije, ministra unutrašnjih poslova, pa čak i pada vlade.
U Srbiji se, međutim, takav scenario za sada ne nazire. Umjesto institucionalne odgovornosti, vlast pokušava fokus prebaciti na statistike o smanjenju kriminala, nove sigurnosne mjere i medijske nastupe predsjednika države.
Analitičari upozoravaju da je najveći problem to što se čitav politički sistem posljednjih godina sve više centralizirao oko jednog centra moći, dok su institucije postepeno izgubile autonomiju i kredibilitet.
Protesti, kriminalne grupe i “odbrana režima”
Tokom prethodnih mjeseci protesta u Srbiji javnost je već mogla vidjeti optužbe da se uz policijske strukture pojavljuju i huliganske, nasilničke i kriminalne grupe koje djeluju kao neformalna zaštita režima.
Zbog toga ova afera za mnoge predstavlja potvrdu sumnji da određeni dijelovi sigurnosnog aparata funkcionišu u sprezi s podzemljem.
Posebno zabrinjava mogućnost da kriminalne strukture imaju pristup policijskim značkama, osiguranju i operativnim informacijama, što otvara pitanje koliko je sigurnosni sistem Srbije kompromitovan.
Srbija između skandala i političke kontrole
Najveći problem za vlast u Beogradu jeste činjenica da se ova afera teško može svesti na pojedinačni incident. Javnost je suočena sa slikom države u kojoj su granice između institucija, politike i kriminala postale zamagljene.
Istovremeno, opozicija i kritičari režima tvrde da Srbija već godinama funkcioniše kroz model koncentracije moći, kontrole institucija i političke lojalnosti, dok se zakoni primjenjuju selektivno.
Zbog toga mnogi smatraju da ovaj slučaj nije samo policijska ili kriminalistička priča, nego simptom mnogo dublje političke i institucionalne krize.
Afera oko ubistva u “Restoranu 27” tako je postala mnogo više od običnog obračuna kriminalnih klanova — pretvorila se u ogledalo stanja države, njenog sigurnosnog sistema i načina na koji funkcioniše vlast u Srbiji.
