NEISPUNJENA OBEĆANJA I ADMINISTRATIVNA MANIPULACIJA

Agencija za privatizaciju KS izbjegava odgovore: Investicija u hotel na Igmanu propala, ali tko je odobrio izmjene aneksa ugovora?

Hotel igman emir granov

Tišina nad Igmanom: Tri godine od prodaje, hotel i dalje sablasno zjapi – investicija zakopana u papirologiji

Već treću godinu zaredom, objekat nekadašnjeg hotela Igman na istoimenoj olimpijskoj planini ostaje u stanju potpunog zapuštanja, bez ikakvih vidljivih naznaka radova, rekonstrukcije ili čak priprema za gradnju, uprkos obećanjima o milionskoj i "historijskoj" investiciji koja je trebala preporoditi ovo kultno mjesto iz doba ZOI '84.

Zabrinjavajuća tišina obavija cijeli slučaj – naročito kada je riječ o institucijama koje bi trebale pružiti odgovore o statusu i dinamici investicije. Agencija za privlačenje investicija i privatizaciju Kantona Sarajevo, koja je bila jedan od ključnih aktera u procesu prodaje objekta, već danima izbjegava dati konkretan odgovor na pitanje – gdje je zapelo?

A sve je počelo 4. februara 2022. godine kada je potpisan kupoprodajni ugovor između javnog preduzeća koje upravlja olimpijskim objektima i privatne kompanije iz Sarajeva. Cijena – 5,1 milion KM. Uz to, kupac se ugovorom obavezao da će uložiti dodatnih 10,4 miliona KM u roku od tri godine od dana uknjižbe nekretnine. No, od tada pa do danas – potpuna stagnacija.

Ni rušenje ruševnog objekta nije započelo, a o gradnji novog hotela više niko ni ne govori. Planine zarastaju, zgrada propada, a nekoć velika obećanja ostaju zakopana u administrativnim zavrzlamama.

Iako se iz nadležnih institucija ne oglašavaju, potvrđeno je da je prošle godine potpisan aneks ugovora koji bitno mijenja prvobitne uslove. Naime, izmijenjen je rok za realizaciju investicije. Umjesto da se ulaganje od 10,4 miliona KM realizuje u roku od tri godine od dana uknjižbe, novi aneks predviđa da taj trogodišnji rok počinje teći tek od dana kada se izmijeni regulacioni plan.

S obzirom na to da izmjena regulacionog plana može potrajati godinama – ili se nikada i ne desiti – jasno je da je investicija time praktično gurnuta u neodređenu budućnost.

Iz kompanije koja je kupila objekat potvrđeno je da njihova obaveza sada važi tek nakon ishodovanja svih potrebnih pravosnažnih dozvola, što dodatno relativizira početak realizacije projekta.

Drugim riječima, iako je objekat prodat, a javnost obaviještena o "istorijskoj šansi" za revitalizaciju Igmana, realnost na terenu pokazuje da ništa nije pomjereno s mrtve tačke. U tišini i bez odgovornosti, još jedan simbol olimpijske baštine prepušten je zubu vremena – i pravnim trikovima koji odlažu ispunjenje obaveza.