Luciano Secchi, nama mnogo poznatiji pod pseudonimom Max Bunker te kao autor stripa Alan Ford, je notorno poznat po tome kao osoba koja jako rijetko daje intervjue ili bilo kakve izjave za javnost. Ipak, čini se da se to, u posljednjih nekoliko mjeseci, malo promijenilo, budući da se više puta pojavio u medijima. Posebice nakon vijesti da se njegovo čedo, Alan Ford, gasi naredne godine sa brojem 650.
Bili smo, dakle, u pravu kada smo se zapitali da li se zaista radi o smrti Alana Forda ili epskom vicu njegovog autora.
Smrt Alana Forda ili epski vic Maxa Bunkera
“Ma uopće nije istina da Alan Ford više neće izlaziti i sretan sam što mogu to da vam kažem. To je bio nesporazum. Proslavili smo 650 brojeva koji su do sada izašli i neko je rekao da ću prestati da pišem Alana Forda samo zato jer sam rekao da radim na novom stripu. Neću prestati dok sam živ, a nemam nikakvu namjeru da idem u penziju iako imam 84. godine. Šta bih radio u penziji, moj mozak super funkcioniše, u stanju sam da napišem priču za dva dana”, izjavio je Bunker u intervjuu za RTS.
Ipak, priznao je kako će se format stripa morati promijeniti, jer je zastario.
“Znate, imamo veliki problem sa papirom, jer je poskupio. Košta tri puta više nego ranije i mi moramo da podignemo cijenu stripa, a ljudi odmah počnu da se bune i govore: ‘Jao koji lopovi, poskupili!’ Otkrivam vam da će se taj Alan Ford zvati Veliki Alan Ford iz dva razloga, prvo što će imati veliki format, drugo što je zaista postao Veliki, odrastao je”, objasnio je Bunker..
Nakon 80 hiljada ispisanih stranica, Maks traži novog crtača Alana Forda jer mu je trenutni crtač potreban za novi projekat.
“Stalno pišem. To je novi strip – Petra. Za njega mi treba osoba koja je do sada crtala likove Alana Forda, ali mislim da sam našao osobu koja će na odličan način nastaviti da crta omiljene junake. Alan Ford nije u krizi, nikada nije ni bio. Započeo sam pisanje tog stripa, a ja ću ga i završiti. Opisujem realnost kakva jeste, nema uljepšavanja! Ne želim da se bavim nekom pozitivnom stranom. Moji likovi preživljavaju prave drame. Ja ulazim i u psihološka pitanja, postavljam pitanje zašto je nešto takvo, često pišem i o samouništenju. Ne nedostaje ni seksa, korupcije, politike, droge, dakle realnost”, otkrio je.
Na pitanje koji mu je od likova iz Alana Forda omiljeni ne žali odgovoriti. Baš kao ni roditelj kojeg pitaju koje mu je dijete najdraže.
“Na to pitanje je nemoguće odgovoriti. Ja imam troje djece i nema tu koje mi je omiljeno, svakog od njih bih istukao. Nikad nisam volio matematiku i na tim časovima sam crtao i pisao, sa deset godina. Ne nedostaje mi ideja za nove priče, imam strašnu maštu. Mogu da kažem da su likovi koji nose priču Broj Jedan i Bob Rock. Broj Jedan ima… ne zna se koliko ima godina, on je vječan, nije kao neki starac koji ne zna gdje se nalazi. Kad kaže: ‘Aaaa ja se sjećam…’ sjeća se nekih prahistorijskih stvari. Besmrtan je, a i pravi je šef. Alan Ford je ljepotan, Jeremija je hipohondar i tako dalje“, objasnio je.
Istakao je i kako mu pomoć nije potrebna.
“Mi sve radimo ovdje, imamo mašine za štampanje te tu sve nastaje. Nikada mi niko nije pomagao i to ne želim ni da čujem! Sve sam radim, totalno sam nezavisan. Ja sam pomogao mnogim osobama koje nisu znale odakle da počnu, meni pomoć nije potrebna”, dodao je Bunker.
Ipak, ovaj stari ters je izostavio da kaže jednu jako bitnu činjenicu - a to je da je (do tada prilično slaba) prodaja Alana Forda vrtoglavo porasla nakon vijesti o gašenju. U čitavoj priči je više nego jasno da su Bunker ipak posljednji smije, jer nas je sve vrlo uspješno povukao za nos, napravio odličan marketinški trik i revitalizirao svoj posrnuli strip.
Čestitamo mu i želimo da strip doživi još 650 brojeva.
