Nakon skoro trideset godina borbe protiv zidova birokratije, društvene šutnje i vlastite životne stigme koju nije birao, Alen Muhić iz Goražda — čovjek rođen iz ratnog zločina nad njegovom majkom — zvanično je dobio status civilne žrtve rata. Ova odluka, donesena 4. decembra od strane Centra za socijalni rad Bosansko-podrinjskog kantona, predstavlja ne samo administrativni čin, nego historijski trenutak za državu, sistem i, prije svega, za Alena.
Za njega, priznanje nije papir. To je, kako kaže, „pobjeda istine“ — institucionalna potvrda onoga što je obilježilo svaki dan njegovog života.
„Ono što se o meni znalo i osjećalo kroz sve godine, sada je napokon izrečeno glasno i službeno: ja sam rođen kao posljedica ratnog zločina nad mojom majkom“, govori Muhić, naglašavajući da ovaj status označava pravnu i moralnu istinu koju društvo decenijama nije imalo hrabrosti izgovoriti.
Njegov put prema ovom priznanju bio je dug i bolan. U sudskom procesu održanom 2006. i 2007. godine, na kraju nije potvrđena individualna krivična odgovornost, jer tadašnji standardi dokazivanja nisu uspjeli obuhvatiti sve okolnosti zločina. Ipak, jedno je ostalo zapisano: Sud Bosne i Hercegovine je u drugostepenoj presudi utvrdio da se zločin dogodio, iako je optuženi oslobođen. Prvostepena presuda, koja je ranije bila osuđujuća, kasnije je preinačena — ostavljajući Alena i njegovu porodicu u pravnom vakuumu koji je trajao godinama.
„Presuda možda nije donijela ime počinitelja, ali današnja odluka države jasno kaže ono što je presuda ostavila nedorečeno. Potvrđuje porijeklo mog rođenja, potvrđuje istinu o zločinu nad mojom majkom i istinu koju su mnogi poput nje godinama potiskivali u tišini“, govori Alen, podsjećajući da su upravo te pravne nedorečenosti bile polazna tačka njegove dugogodišnje borbe za pravdu.
Za njega, ovo rješenje ima duboko ličnu dimenziju. Ono je priznanje njegove prošlosti, korak prema dostojanstvu i ozdravljenju — ali i poruka svima koji šute zbog straha, srama ili nepravde.
„Ovaj status je moj dokaz. Dokaz istine. Dokaz da se zločin dogodio. Nakon toliko godina šutnje, pravda se ipak može pomaknuti, pa makar i za mali korak, ali dovoljan da svijet čuje.“
Zakon o civilnim žrtvama rata Federacije BiH tek je 2023. godine prvi put jasno prepoznao kategoriju djece rođene iz ratnih zločina nad njihovim majkama. Upravo zato Alenov slučaj ima dodatnu težinu — jedan je od prvih primjera da institucije priznaju ovaj status na osnovu dostupnih dokaza, mišljenja stručnih komisija i historijske istine koju generacije preživjelih nose na svojim leđima.
Alenov glas već godinama odjekuje mnogo dalje od Goražda. Njegova autobiografska knjiga „Ja sam Alen“, objavljena prošle godine, izazvala je ogromnu pažnju širom regije. Knjiga je već ocijenjena kao dragocjen doprinos savremenoj historiji Bosne i Hercegovine, ali i procesu suočavanja s naslijeđem rata — jer je ispričana iz perspektive onih čije priče gotovo nikada ne dobiju prostor.
Alen Muhić nije samo pojedinac koji je preživio nepravdu. On je postao simbol borbe protiv šutnje koja traje generacijama. A današnje priznanje — koliko god zakasnilo — prvi je institucionalni korak prema pravdi koju zaslužuju i on, i njegova majka, i svi oni čija su imena još uvijek neizgovorena.
