Stajati na tom mjestu znači osjetiti dio historije i podsjetiti se na vrijednosti za koje su ashabi živjeli, nastavlja ona..
Obavljanje umre za svakog vjernika predstavlja vrhunac duhovne čežnje, putovanje na kojem se dunjalučke brige tope pred veličanstvenošću Allahove milosti. To je prilika za potpuno pročišćenje, trenutak kada se čovjek, stojeći pred Kabom u Meki i koračajući stazama Poslanika u Medini, vraća svojoj iskonskoj prirodi.
Između blistave, energične snage Meke, koja svojom grandioznošću podsjeća na Božiju moć, i tihe, baršunaste smirenosti Medine, vjernik pronalazi bogatstvo koje se ne mjeri materijalnim, već mirom koji se useljava u srce.
Za Almasu Lazović mart 2026. godine ostat će zapamćen upravo po tom neprocjenjivom daru, putovanju koje ju je duhovno osnažilo i omogućilo joj da blagodati umre doživi na najposebniji način.
Ostvarenje dugogodišnjeg nijeta
Kako Almasa priča, njen dolazak u blagoslovljenu Medinu i prvi susret sa džamijom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su kruna njenog dugogodišnjeg nijeta. To je bila želja koja je godinama tiho rasla, čekajući trenutak kada će se pretvoriti u najljepšu stvarnost.
Sanjala sam, zamišljala taj trenutak, gradila ga u mislima, ali osjećaj koji preplavi srce kada te Allah počasti ovim pozivom nemoguće je opisati. To je treptaj duše koji se ne može staviti u riječi, on se jednostavno mora proživjeti, iskrena je Almasa.
Medina – grad vječnog smiraja
Za Medinu kaže da je grad u kojem tišina govori više od riječi. To je utočište u kojem je naš voljeni Poslanik izgradio temelje zajednice i podigao prvi mesdžid, ostavljajući miris blagosti u svakom povjetarcu.
Svaki kutak ovog grada nosi pečat njegove prisutnosti i njegove misije. Boravak u blizini njegovog kabura, kao i mjesta gdje počivaju njegovi ashabi Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhum, čovjeka neprestano podsjeća na prolaznost života, ali mu istovremeno ulijeva nadu u vječne vrijednosti vjere, kazuje nam Almasa.
Snaga ibadeta u srcu harema
Poslanikova džamija, kao jedna od najveličanstvenijih građevina svijeta, svojom prostranošću i mirom koji nudi, ostavila je neizbrisiv trag u njenom sjećanju. Milioni vjernika koji se slijevaju u njene hareme sa istim ciljem, da nađu smiraj i upute dovu, svjedoče o univerzalnoj snazi islama. Njen primarni cilj bio je da se posvetiti svakom trenu, svakom namazu i svakoj dovi.
Moj nijet je bio da što više vremena provedem u čistom ibadetu, a Allah mi je svojom milošću upravo to i omogućio, priča Almasa ističući da je boravak u Medini i Meki iskustvo koje istinski mijenja čovjeka.
U nepuna tri dana, srce se toliko veže za Medinu da imate osjećaj kao da ste tu mnogo duže. Vrijeme ovdje ima poseban bereket, a svakodnevna rutina namaza i dove postaje najljepši dio dana i noći. U Medini smo se družili i sa našom grupom, predivnim ženama iz džemata Arnautovići Visoko, predvođenim njihovom mualimom Muberom Uzunalić, čija je misija podučavanje žena učenju Kur’ana. U Poslanikovoj džamiji predale su hatme i proučile Jasin za dušu našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i to je trenutak ispunjen posebnom emocijom i smirajem, priča nam naša voditeljica.
Posjetili su i brdo Uhud i šehitluke, mjesto koje nosi snažnu poruku žrtve, hrabrosti i vjere.
Stajati na tom mjestu znači osjetiti dio historije i podsjetiti se na vrijednosti za koje su ashabi živjeli, nastavlja ona.
Nakon Medine krenuli su prema Meki sa nijjetom da obave Umru. Mala, ali odabrana grupa, pod vodstvom izuzetnog i stručnog vodiča Abdurahmana Baručije.
Iz Medine odlazimo s punim srcem zahvalni, smireni i obogaćeni iskustvom koje se ne može riječima do kraja prenijeti, govori nam ona.
Almasa opisuje i hlad od palmi, nadomak Al-Masjid an-Nabawi. Tu je mjesto, priča Almasa, koje duša prepozna prije nego što ga oči u potpunosti vide bašča koju zovu hladovina.
Tu je, prema predajama, boravio naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmarajući sa svojim ashabima, dijeleći riječi, tišinu i jednostavnost života koja danas tako nedostaje. U toj istoj bašti nalazi se i bunar iz kojeg je pio, tu je voda koja i danas nosi priču o skromnosti, zahvalnosti i istinskom miru kakav je u ovoj hladovini pronalazio Poslanik sallallahu alejhi we sellem. Stajati tu znači na trenutak osjetiti bliskost s vremenom koje nismo živjeli, ali ga srcem razumijemo. Sve je tiho, a opet govori o vjeri, o saburu i o ljepoti jednostavnog života. U takvim trenucima shvatiš da nisu mjesta ta koja su posebna sama po sebi, nego tragovi koje su na njima ostavili oni koje volimo“, ispričala nam je Almasa Lazović.
