Neformalna grupa američkih advokata porijeklom iz Bosne i Hercegovine pokrenula je proces prikupljanja i analize arhivske dokumentacije iz predmeta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ). Cilj ove aktivnosti je procjena mogućnosti pokretanja nove međunarodne pravne inicijative u vezi s odgovornošću Republike Srbije za rat i agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Advokati ističu da je inicijativa pokrenuta povodom 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma i da smatraju kako presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je Srbija oslobođena odgovornosti za genocid, nije bila zasnovana na potpunom i neograničenom uvidu u dokumentaciju državnih institucija Republike Srbije. Dio materijala dostavljen je Haškom tribunalu uz ograničenja, redakcije i mjere povjerljivosti, što je moglo utjecati na konačnu presudu.
Prema obrazloženju advokata, ICJ je u presudi primijenio najviši standard dokazivanja, tražeći potpuno uvjerljive dokaze o genocidnoj namjeri Srbije. Međutim, Sud nije raspolagao neredigovanim zapisnicima Vrhovnog vijeća odbrane niti kompletnom dokumentacijom Vojske Jugoslavije i srbijanskih sigurnosnih službi, koja je bila dostupna Haškom tribunalu samo pod ograničenim uslovima. Dodatno, određeni materijali, uključujući ratne bilješke i dokumente korištene u kasnijim presudama protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, postali su javno dostupni tek nakon završetka postupka pred ICJ-om.
U proteklim mjesecima advokati su stupili u kontakt s Naserom Orićem, ratnim komandantom odbrane Armije RBiH u Srebrenici, tražeći pristup kompletnom dokaznom materijalu iz njegovih predmeta pred Haškim tribunalom, uključujući transkripte, presude, operativne izvještaje i dokumente koji se odnose na strukture komandovanja i logističke veze između Beograda i oružanih formacija koje su djelovale na teritoriji BiH.
U okviru inicijative razmatra se i dokumentacija o fenomenu poznatom kao “Sarajevo safari”, koja uključuje organizovane dolaske stranih državljana iz Srbije radi napada na civile tokom opsade Sarajeva. Advokati navode da su tadašnje vojno-političke strukture pružale logističku i operativnu podršku, što je relevantno za procjenu uloge državnih institucija Srbije u napadima na civile, komandovanju i podršci vojnim formacijama na teritoriji BiH.
Proces ima neformalnu podršku dijela američkih pravnih i diplomatskih stručnjaka, ali advokati naglašavaju da se radi o nezavisnoj pravnoj procjeni, a ne o projektu američke administracije. Naredni korak je izrada pravnog mišljenja baziranog na presudama međunarodnih sudova, relevantnim konvencijama i analizi dokaza koji nisu bili dostupni ICJ-u 2007. godine, kako bi se procijenila pravna izvodljivost pokretanja novog međunarodnog postupka.
Kako navode iz inicijative, 30 godina nakon Dejtonskog sporazuma ostaje otvoreno pitanje međunarodne odgovornosti Srbije, a pristup dosad neiskorištenoj haškoj dokumentaciji smatra se ključnim za njegovo ponovno razmatranje.
