Prva runda pregovora između Sjedinjenih Američkih Država i Irana završena je u, kako su obje strane navele, „pozitivnoj atmosferi“, ali bez konkretnog proboja koji bi mogao označiti početak trajnog rješenja ili smanjenja napetosti. Umjesto jasnog približavanja dogovoru, razgovori su potvrdili nastavak složene geopolitičke igre u kojoj nijedna strana ne želi otvoreni rat, ali ni odlučujući kompromis koji bi značio odustajanje od ključnih strateških ciljeva.
Indirektni pregovori održani su u Muskatu, a američki predsjednik Donald Trump opisao ih je kao „vrlo dobre“, najavljujući nastavak dijaloga već početkom sedmice. S druge strane, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi također je naglasio „vrlo pozitivnu atmosferu“, potvrđujući da su obje strane razmijenile stavove i pristale nastaviti pregovore.
Međutim, iza diplomatskih formulacija i umjerenih izjava krije se duboko nepovjerenje i suštinski sukob interesa. Iran insistira na svom pravu na mirnodopski nuklearni program i odbija pregovore koji bi bili ograničeni isključivo na nuklearno pitanje, dok Sjedinjene Američke Države traže širi sporazum koji bi obuhvatio i ograničavanje iranskih raketnih kapaciteta te prekid podrške regionalnim saveznicima koje Washington i njegovi partneri smatraju destabilizirajućim faktorom.
Istovremeno, američko vojno prisustvo u regiji je pojačano, uključujući raspoređivanje dodatnih pomorskih snaga i jačanje vojnih baza, što jasno pokazuje da diplomatija ide ruku pod ruku s demonstracijom sile. Ovaj pristup ima za cilj povećati pritisak na Teheran i natjerati ga na ustupke, ali bez ulaska u otvoreni vojni sukob čije bi posljedice bile nepredvidive i potencijalno katastrofalne za globalnu ekonomiju i stabilnost Bliskog istoka.
Iran, s druge strane, pregovore koristi kao sredstvo za ublažavanje ekonomskog pritiska i kupovinu vremena, dok istovremeno nastoji očuvati ključne elemente svoje strateške moći. Suočen s dugogodišnjim sankcijama i unutrašnjim ekonomskim izazovima, Teheran balansira između potrebe za ekonomskim olakšanjem i očuvanja političkog i vojnog utjecaja koji smatra ključnim za opstanak režima.
Izrael upozorio SAD: Možemo djelovati sami ako Iran pređe crvenu liniju
Zbog toga se sve više nameće zaključak da pregovori ne vode nužno ka velikom historijskom sporazumu, već ka dugotrajnom procesu „upravljanja sukobom“. U tom scenariju, obje strane održavaju kontrolisani nivo napetosti, koristeći pregovore kao alat za izbjegavanje direktnog rata, ali i kao sredstvo za očuvanje vlastitih strateških prednosti.
Posebno osjetljiv faktor u cijeloj jednačini ostaje Izrael, koji diplomatska rješenja ne smatra trajnim rješenjem, već privremenim odgađanjem krize. Izraelske vlasti strahuju da bi svaki sporazum koji ne uklanja u potpunosti iranske nuklearne kapacitete dao Teheranu dodatno vrijeme da ojača svoju poziciju i utjecaj u regiji. Zbog toga Tel Aviv nastavlja vršiti politički i sigurnosni pritisak, nastojeći zadržati vojnu opciju kao realnu prijetnju, iako bi takav potez nosio ogromne rizike i neizvjesne posljedice.
Ova kriza dolazi nakon dramatičnih događaja iz juna, kada su Sjedinjene Američke Države bombardovale iranska nuklearna postrojenja tokom izraelskog napada na Teheran, što je dovelo do višednevne vojne eskalacije i dodatno produbilo nepovjerenje između dvije strane.
Uprkos svemu, otvoreni rat velikih razmjera i dalje se smatra malo vjerovatnim, prvenstveno zato što ne bi donio jasnu stratešku pobjedu nijednoj strani. Takav sukob bi destabilizirao cijeli region, ugrozio globalna energetska tržišta i otvorio niz nepredvidivih sigurnosnih posljedica.
Najrealniji scenarij u ovom trenutku jeste produžena konfrontacija niskog intenziteta, obilježena povremenim pregovorima, ograničenim vojnim incidentima, političkim pritiscima i neformalnim dogovorima koji služe za kontrolu krize, ali ne i za njeno konačno rješavanje.
Drugim riječima, svijet svjedoči opasnoj ravnoteži između rata i mira – stanju u kojem pregovori ne znače pomirenje, već kontrolu sukoba, dok obje strane čekaju povoljniji trenutak za ostvarenje svojih dugoročnih ciljeva.
