Kada je 2021. godine uhapšen u Sarajevu zbog sumnje da je planirao likvidaciju više osoba, Anđelko Milićević već je bio prvostepeno osuđen zbog trgovine drogom i držanja eksploziva u Doboju na skoro petogodišnju zatvorsku kaznu.
No, u međuvremenu je izmakao pravosudnom sistemu, uspio postati nedostupan bosanskohercegovačkim organima i dospjeti na međunarodnu potjernicu.
Prema istraživanju, 33-godišnji Milićević, nadimka Žico, pridružio se ruskoj vojsci i borio se na ratištu u Ukrajini.
Ako se i dalje nalazi u ruskoj vojsci, Milićević bi mogao ostati izvan domašaja bh. pravosuđa.
Osim što Rusija ne izručuje vlastite državljane, njene zakonske izmjene predviđaju i zaštitu od izručenja za strance koji su služili u ruskim oružanim snagama, a koje traže matične zemlje.
Anđelko Milićević osuđen na sudu u Doboju
Milićević je 12. februara 2020. godine u Okružnom sudu u Doboju osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga i nedozvoljenog držanja eksplozivnih materija.
On je sporazumno priznao krivicu, a s njim su osuđena još dvojica Dobojlija, jer su nabavljali i prodavali drogu spid.
Sva trojica su uhapšena nakon što su drogu pokušali prodati prikrivenim inspektorima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Milićević je bio dobavljač, a na dan hapšenja u njegovom stanu, osim droge, pronađena su i dva kilograma eksploziva.
Presudu je 14. jula 2022. potvrdio Vrhovni sud Republike Srpske, čime je postala pravomoćna, a predmet okončan.
Nekoliko dana kasnije naređeno je izvršenje kazne zatvora, a o tome je obaviještena i policija.
“Do danas, Okružni sud nije zaprimio obavijest od Osnovnog suda u Doboju da je optuženi stupio na izdržavanje kazne zatvora”, naveli su iz ove institucije.
Iz Osnovnog suda u Doboju kažu da Milićević nikad nije odslužio kaznu jer ga nisu pronašli, zbog čega su raspisane domaća i međunarodna potjernica.
Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH, u okviru koje je i Ured INTERPOL-a, nisu mogli govoriti o Milićevićevom slučaju, navodeći da su informacije namijenjene isključivo za službenu policijsku i sudsku upotrebu.
Njegovo ime nije među javno objavljenim potjernicama na web-stranici INTERPOL-a.
U Sarajevu uhapšen, pa pušten bez mjera pritvora
Godinu i tri mjeseca nakon prvostepene presude iz Doboja, Milićević je u maju 2021. u akciji sarajevske policije i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapšen u Sarajevu zbog drugih krivičnih djela.
Policija u Sarajevu dobila je informacije o mogućem ugrožavanju života više osoba i nakon dvodnevne opservacije u zasjedi uhapsila Milićevića.
U ukradenom vozilu i stanu koji je koristio pronađeni su pištolj s municijom, marihuana, telefoni, ključevi i kanister sa zapaljivom tečnošću.
Slučaj je preuzelo Tužiteljstvo Kantona Sarajevo i zatražilo pritvor, ali je Općinski sud u Sarajevu odbio prijedlog, te je Milićević pušten na slobodu.
Sud u Sarajevu je naveo da u kaznenoj evidenciji tada nije bila evidentirana presuda iz Doboja.
“U vrijeme odlučivanja po prijedlogu Kantonalnog tužilaštva, presuda Okružnog suda u Doboju nije bila pravosnažna”, odgovorili su.
Znali i gdje je živio u Sarajevu
Iz Tužiteljstva u Sarajevu su rekli da je u trenutku hapšenja i predlaganja mjere pritvora Milićević bio dostupan.
“Bila je poznata i adresa na kojoj je lice prijavljeno, kao i adresa na kojoj je boravio u Kantonu Sarajevo, na kojoj su se provodile određene istražne radnje.”
Kasnije, kako navode, Milićević se nije odazivao na pozive u cilju provođenja istražnih radnji i raspisana je potraga, a naknadno je tokom 2024. godine policija RS-a informisala da su za isto lice raspisane dvije centralne i jedna međunarodna potjernica.
Nakon svih problema sa zakonom, Milićević je uspio izbjeći bh. pravosuđe i, prema nezvaničnim podacima, otići u Srbiju, odakle je dalje otišao u Rusiju.
Tamo je, prema informacijama Odbrambene obavještajne službe Ministarstva odbrane Ukrajine, potpisao ugovor s ruskom vojskom 14. septembra 2023. godine.
“Borio se u 109. padobranskoj pukovniji.”
Slične informacije o njegovom pridruživanju ruskoj vojsci dobijene su i od sigurnosnih agencija u BiH.
Ne zna se učestvuje li još u ratu
Nejasno je da li Milićević i dalje aktivno sudjeluje u ruskoj agresiji na Ukrajinu, kao ni gdje se tačno nalazi.
Pokušaji kontakta s njegovom porodicom u Doboju nisu uspjeli. Stariji nalozi na društvenim mrežama pod njegovim imenom nisu aktivni već godinama.
Milićević bi, zahvaljujući novom ruskom pravnom okviru, mogao ostati nedostupan bh. organima, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao zakon kojim se zabranjuje izručenje stranih državljana koji služe ili su služili u ruskoj vojsci ako su učestvovali u borbenim operacijama.
Zakon zabranjuje njihovo izručenje, dok Rusija ne izručuje ni vlastite državljane.
“BiH može tražiti osobu, ali Rusija može odbiti izručenje”, kaže sarajevski advokat i bivši sudija Vlado Adamović.
Strani državljani mogu potpisivati ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane od 2022. godine, a kasnije je pojednostavljeno i sticanje ruskog državljanstva za one koji služe u vojsci.
Nije prvi koji otvara pravna pitanja o učešću u ruskim snagama Slučaj Milićevića nije prvi koji otvara pravna pitanja u vezi s bh. državljanima u ruskim snagama.
Sud Bosne i Hercegovine je krajem 2025. odbio potvrditi optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se borio na strani Rusije u Ukrajini, nakon što je utvrđeno da je u međuvremenu stekao rusko državljanstvo.
Prema važećem zakonodavstvu BiH, krivično djelo pridruživanja stranim vojnim ili paravojnim formacijama ne odnosi se na osobe koje imaju državljanstvo države u čijim snagama služe.
Tužiteljstvo BiH najavilo je mogućnost izmjene zakona s ciljem sprečavanja odlazaka na strana ratišta, ali pravni stručnjaci smatraju da bi to bio dug i složen proces.
Stručnjakinja za Rusiju pri britanskom institutu RUSI navodi da ruske vlasti godinama koriste osuđenike za popunjavanje vojnih redova, te da se regrutacija često zasniva na dostupnosti, a ne na provjeri prošlosti.
Ona upozorava da cilj Moskve možda nije zaštita regrutovanih stranaca, već kontrola nad informacijama koje bi mogli iznijeti nakon povratka.
Takođe se navodi da postoje i finansijski motivi za regrutaciju stranaca, kao i da se oni često raspoređuju na najrizičnije pozicije.
Upozorava se i na sigurnosni rizik povratnika iz rata, posebno onih s kriminalnom prošlošću, zbog mogućih trauma i nasilnih obrazaca ponašanja.
Milićevićev slučaj nije izolovan. Ukrajinska vojna obavještajna služba tvrdi da su do marta 2026. identifikovane desetine hiljada stranih državljana koji se bore na strani Rusije, uz planove za dodatnu regrutaciju tokom 2026. godine.
