Dejan Anđus, poznati sportski novinar, našao se na meti oštrih kritika javnosti nakon što je u svojoj emisiji na Areni Sport na neuobičajen način govorio o nedavno preminulom kolegi Edinu Avdiću.
Avdić, jedan od najcjenjenijih sportskih komentatora u regionu, preminuo je u 47. godini, a njegova smrt izazvala je veliku tugu među ljubiteljima košarke i sporta širom Balkana. Umjesto klasičnog oproštaja i odavanja priznanja njegovom radu, Anđus se u emisiji vratio na stare profesionalne i političke sukobe sa Avdićem.
Iako je naglasio da ne želi dodatno komentarisati osobu koja više nije među živima, njegove riječi su izazvale negodovanje jer su mnogi ocijenili da nisu primjerene trenutku žalosti za porodicu, prijatelje i poštovaoce preminulog novinara.
„Bio je na strani opozicije i podržavao je Željka Obradovića, lidera opozicije. Nije volio aktuelnu vlast. Smatram da je svojim postupcima narušio odnose sa sredinom u kojoj je živio i radio, gdje je imao dobre uslove i prilike. Pljunuo je u bunar iz kojeg je pio vode. Kada je shvatio posljedice svojih odluka i da politička opcija koju je podržavao nije došla na vlast, vjerovatno se suočio s osjećajem bezizlaznosti i gubitkom svega onoga što je ranije imao. Tada su, po mom mišljenju, nastali njegovi problemi. Međutim, smatram da ti problemi nisu nastali zbog mene, bilo koga drugog ili predsjednika Republike Aleksandra Vučića.“
Njegovo insistiranje na ranijim nesuglasicama i povezivanje Avdićevih političkih stavova sa ličnim problemima naišlo je na žestoke osude na društvenim mrežama. Mnogi smatraju da je Arena Sport, televizija na kojoj je Avdić godinama bio jedno od glavnih lica, trebala pokazati više takta i poštovanja prema svom dugogodišnjem saradniku.
Edin Avdić je tokom karijere ostavio snažan pečat zahvaljujući svojim stručnim analizama, prepoznatljivom stilu i vrhunskim prenosima košarkaških utakmica. Njegov odlazak doživljen je kao veliki gubitak za regionalno sportsko novinarstvo.
Reakcije na Anđusov nastup i dalje stižu, a mnogi korisnici društvenih mreža poručuju da je trenutak smrti trebalo iskoristiti za odavanje počasti, a ne za podsjećanje na stare razmirice.
