Antiustavno djelovanje stranca Igora Štimca: Trener ili politički agitator?
Igor Štimac, aktuelni trener HŠK Zrinjski iz Mostara, još jednom je pokazao da mu uloga sportskog radnika nije dovoljna. Umjesto da se bavi onim za šta je plaćen – fudbalom – Štimac je ponovo odlučio javni prostor iskoristiti za političku agitaciju, otvoreno zagovarajući tzv. „treći entitet“, koncept koji ne postoji u ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.
Takvi istupi ne mogu se pravdati slobodom govora. Ne radi se o privatnom mišljenju izrečenom u kafani ili na društvenim mrežama bez posljedica, već o političkoj poruci koju javno šalje osoba zaposlena u sportskom sistemu Bosne i Hercegovine, i to osoba koja nije njen državljanin, ali u toj istoj državi ima radnu dozvolu i zarađuje.
Ustav BiH ne poznaje „treći entitet“
Bosna i Hercegovina je definisana Dejtonskim mirovnim sporazumom i njen Ustav je jasan: država se sastoji od dva entiteta i Distrikta Brčko. „Treći entitet“ nije političko mišljenje – to je antiustavna konstrukcija. Svako ko je svjesno zagovara učestvuje u podrivanju ustavnog poretka, bez obzira dolazi li ta poruka iz političkih kabineta ili iz svlačionica fudbalskih klubova.
U tom kontekstu, Štimčevi istupi prelaze granicu ličnog stava i ulaze u sferu disciplinarne odgovornosti. Pravilnici Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH jasno zabranjuju političko djelovanje i zloupotrebu sporta u političke svrhe. Isto važi i za kodekse FIFA-e i UEFA-e, čiji je N/FS BiH punopravni član.
Disciplinska komisija Saveza nema luksuz šutnje.
Sport nije politička bina
Posebno zabrinjava činjenica da ovakve poruke dolaze od osobe koja nije državljanin Bosne i Hercegovine. Štimac ovdje nije politički subjekt, već strani radnik u domaćem sportskom sistemu. To ne znači da nema pravo na mišljenje, ali znači da nema pravo koristiti sport kao platformu za političke projekte koji produbljuju etničke podjele i destabilizuju društvo u kojem radi.
Ako HŠK Zrinjski želi ostati sportski kolektiv, a ne poligon za političke poruke svog trenera, mora se jasno i javno odrediti prema njegovim istupima. Šutnja kluba u ovom slučaju nije neutralna – ona je saučesništvo.
Ako je Dodik „polomio zube“, zašto bi Štimac bio izuzetak?
Bosna i Hercegovina je, barem formalno, pokazala da ima mehanizme reakcije kada je u pitanju antiustavno djelovanje. Ako je domaći političar Milorad Dodik zbog sličnih ideja došao pod udar pravosuđa i međunarodnih sankcija, postavlja se jednostavno pitanje: zašto bi stranac bio pošteđen odgovornosti?
Ignorisanje Štimčevih izjava šalje opasnu poruku – da je u Bosni i Hercegovini dozvoljeno javno dovoditi u pitanje njen ustavni poredak, sve dok to dolazi iz „sportskih krugova“.
A sport to ne smije biti. Ne u državi s ovakvom prošlošću i ovakvom sadašnjošću.
