Tenzije na Bliskom istoku brzo rastu, a prijeti i rizik od velikog rata, uključujući potencijalni sukob između SAD-a, Izraela i Irana.
Analiza Middle East Eyea pokazuje da bi nedavne izraelske i američke strategije, uključujući gomilanje vojske i ciljanje iranskih lidera, mogle gurnuti regiju u novu veliku krizu.
Nekoliko dana nakon posjete američkog predsjednika Donalda Trumpa Davosu i promocije takozvane "Odbora mira", grupa nosača aviona USS Abraham Lincoln raspoređena je u blizini Irana.
Izraelski mediji također izvještavaju o logističkoj i obavještajnoj podršci Jordana, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Ujedinjenog Kraljevstva u slučaju napada.
Međutim, UAE su javno izjavile da neće dozvoliti da se njihov zračni prostor ili teritorija koriste protiv Irana, što iranski zvaničnici smatraju nedovoljnim.
Najnoviji sukob između SAD-a, Izraela i Irana kulminirao je u junu prošle godine, kada su izraelsko-američki napadi trajali 12 dana, pogađajući vojne komandante, nuklearne naučnike i bunkere s uranijumom.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu težio je promjeni režima, pa čak i planirao eliminirati iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hamneija. Sjedinjene Američke Države su, s druge strane, bile opreznije. Ali sada, prema analizi, čini se da je američko oklijevanje splasnulo i Hamnei bi mogao biti glavna meta buduće operacije.
Unutar Irana, veliki protesti protiv režima i rastući troškovi života rezultirali su stotinama, a moguće i hiljadama žrtava, prema različitim izvorima.
Pobuna je započela među trgovcima u Teheranu i proširila se na druge gradove, odražavajući bijes stanovništva zbog decenija sankcija, korupcije i lošeg upravljanja državom. Međutim, zapadne i izraelske obavještajne agencije su možda podsticale tenzije, iskorištavajući domaći bijes za političke ciljeve.
Politika "maksimalnog pritiska" na Iran oštetila je ekonomiju zemlje, pogodila civilno stanovništvo i učinila Iran ranjivijim na vanjske manipulacije. To pokazuje da je izraelska i američka strategija kombinacija ekonomskog pritiska i vojne prijetnje.
Situacija u regiji je podjednako složena. Nakon što Izrael i SAD nisu uspjeli fragmentirati Siriju i uspostaviti kontrolu nad Gazom ili okupiranim palestinskim teritorijama, čini se da je Netanyahuova sljedeća strategija usmjerena na Iran. Međutim, svaki napad na Iran mogao bi dovesti do velike regionalne destabilizacije: iranski civili mogli bi pobjeći u Tursku i Saudijsku Arabiju, što bi ugrozilo sigurnost i stabilnost cijele regije.
Analiza Middle East Eye-a naglašava da izraelske borbe nisu samo političke, već se pretvaraju u borbu za regionalni opstanak.
Dok Netanyahu ima za cilj nametanje utjecaja, stvarnost pokazuje da se regionalne sile, uključujući Iran, Tursku i Saudijsku Arabiju, ujedinjuju kako bi branile suverenitet i ravnotežu na Bliskom istoku.
