U vremenu u kojem se priče često pišu brzo, površno i bez daha, pojavila se knjiga koja je već prije izlaska iz štampe probudila znatiželju i dirnula čitaoce.
Riječ je o romanu „Rođena za nešto više”. Njegova autorica, Saida Škapur, donosi nam priču koja pulsira ženskom snagom, tihom borbom i ljepotom preživljavanja, roman u kojem svaka rečenica nosi dah stvarnosti, a svaka emocija ostaje dugo nakon što se knjiga zatvori.
Prof. dr. Milorad Kostić, urednik knjige i autor predgovora, uporedio je Saidu sa velikim svjetskim piscima poput Paula Coelha i Alberta Camusa. No, iako priznanje imponuje, Saida ostaje vjerna sebi; iskrena, dostojanstvena i duboko povezana s ljudima čije priče nosi u svom pisanju.
U nastavku razgovaramo o putu nastanka romana, o ženi koja se usudila ispričati ono o čemu mnogi šute, o snazi koja se rađa iz rana i o književnosti koja mijenja pogled na svijet.
Roman “Rođena za nešto više” je upravo izašao iz štampe, ali već izaziva veliku pažnju. Kako ste se osjećali kada ste prvi put držali finalni rukopis u rukama?
– Osjetila sam snažan ponos, ali i neku vrstu treme, što do sada nije bio slučaj, s obzirom na to da mi je ovo treća knjiga. Kao da držim dio svoje duše koji više ne pripada samo meni. Taj trenutak je bio i oslobađajući i dirljiv; znala sam da će priča uskoro početi živjeti u rukama čitalaca.
Kostić je Vaš roman nazvao izuzetno kvalitetnim i predvidio mu status bestsellera. Kako ste doživjeli takvu pohvalu i da li Vas to motiviše ili stvara određeni pritisak?
– Takva pohvala mnogo znači, ali je doživljavam prije svega kao motivaciju. Podsjeća me da pišem iskreno, bez težnje da zadovoljim očekivanja, nego da ostanem vjerna onome što želim poručiti kroz svoje knjige.
U predgovoru su Vas uporedili sa velikim svjetskim piscima poput Paula Coelha i Alberta Camusa. Kako Vi lično gledate na takva poređenja?
– To je velika čast. Poređenja s takvim imenima doživljavam kao priznanje emotivnoj dubini priče, ali istovremeno želim ostati dosljedna vlastitom glasu i načinu na koji pripovijedam.
Šta je bila početna iskra koja Vas je povela u pisanje romana „Rođena za nešto više“?
– Bila je to misao o ženama koje tiho nose svoje terete. O onima koje odlaze da bi preživjele, koje žive između ljubavi, bola i borbe. Iz te iskrene potrebe da dam glas toj šutnji rodio se roman.
Ukoliko biste roman morali opisati u jednoj rečenici, ne otkrivajući previše – šta biste rekli da je njegova suština?
– To je priča o ženi koja kroz životnu borbu otkriva svoju snagu, vrijednost i pravo na novi početak.
Koliko u romanu ima autobiografskih elemenata, a koliko je potpuno fikcija?
– Emocije su stvarne, ali roman je književna fikcija. U njemu se prepliću iskustva mnogih žena, životne slike i moja autorska sloboda.
Likovi u romanu djeluju vrlo snažno i živo. Ko Vam je bio najveća inspiracija prilikom njihovog oblikovanja?
– Inspirisale su me čestite i poštene osobe, ljudi koji su spremni pomoći čak i onda kada nemaju mnogo. Upravo takvi ljudi ostavljaju najdublji trag i ulaze u naše likove, često i bez da to znaju.
Da li je pisanje ovog romana promijenilo nešto u Vašem životu ili načinu razmišljanja?
– Da, jeste. Naučilo me da hrabrost raste iz ranjivosti i da nijedna životna bitka nije uzaludna ako nam otkrije ko smo zaista.
Koja je najteža scena za pisanje i zašto?
– Najbolnija je scena odlaska od djece. To je trenutak koji ruši majku iznutra, ali i otvara vrata novoj snazi. Pisati tu bol bilo je jednako teško kao i zamisliti je.
Šta mislite da će biti ono što će čitatelje najviše dirnuti?
– Mislim da će ih dirnuti istinitost emocije. U romanu nema patetike, samo realna, ljudska borba koju mnogi prepoznaju u sebi ili u nekome koga vole.
Kako ste gradili atmosferu i ton romana – intuitivno ili planski?
– Intuitivno. Pratila sam ritam likova, njihovu unutrašnju ljepotu, ali i borbu. Atmosfera se gradila postepeno, onako kako se otvarala i njihova priča.
Koliko je za Vas važna simbolika u književnosti i možemo li u ovom romanu očekivati skrivene slojeve koji se otkrivaju tek pažljivim čitanjem?
– Simbolika mi je veoma važna. Roman sadrži slojeve koji se otkrivaju tek pažljivim čitanjem – motive borbe, korijena, slobode i duhovnog buđenja.
Kada pišete, imate li određene rituale, vrijeme dana ili prostor koji Vam najviše odgovara?
– Najčešće pišem navečer, u tišini. Dovoljna mi je jedna lampa i šolja čaja. To je trenutak kada najjače osjećam svoje likove, mada imam inspiracije na pretek, pa tako po potrebi ne biram mjesto ni vrijeme da bih nešto zapisala.
Promocija romana će biti 29. novembra. Šta Vam je najvažnije da čitaoci ponesu sa sobom nakon što čuju o romanu?
– Želim da ponesu vjeru da je svako rođen za nešto više od bola i nepravde. Da prepoznaju da se snaga rađa iz borbe i da je svaki novi početak moguć.
Na kraju, na čemu trenutno radite – ima li već nagovještaja neke nove priče?
– Uvijek nešto radim i uvijek neka priča tinja. Ali sada u prvi plan stavljam roman „Rođena za nešto više“, a na proljeće ćemo vidjeti šta će biti sljedeće. Priče se jave onda kada im dođe vrijeme.
