Nakon atentata na ajatolaha Alija Hamneija, bivšeg vrhovnog vođu, 28. februara 2016. godine, tokom zajedničkih američko-izraelskih napada, iranski lideri su sebi nametnuli neviđeno strogu digitalnu izolaciju.
Ova strategija ima za cilj smanjenje izloženosti elektronskom i obavještajnom nadzoru, što je Izrael dokazao kao efikasno u prethodnim operacijama atentata. U sve većem pokazatelju obima prodiranja s kojim se suočava iranski režim, izvještaji zapadnih medija, a posebno web stranica Axios, otkrili su da su visoki zvaničnici u Teheranu počeli svesti upotrebu digitalnih komunikacijskih metoda na minimum i pribjegavati primitivnim komunikacijskim obrascima u pokušaju da izbjegnu nadzor i ciljanje.
Ali ova promjena, prema procjenama istraživanja, ne odražava samo preventivnu sigurnosnu mjeru, već otkriva dublju krizu koja ide dalje od tehnologije do strukture donošenja odluka unutar sistema.
Kako je Izrael iskoristio digitalni jaz
Obavještajni izvještaji otkrili su da atentat na bivšeg vrhovnog vođu Alija Hamneija nije bila slučajnost, već rezultat dugotrajne špijunske operacije u kojoj je Izrael prije nekoliko godina infiltrirao cijelu teheransku mrežu saobraćajnih kamera i snimke u šifriranom obliku prenio na servere u Tel Avivu i južnom Izraelu.
Mreže mobilne telefonije su također bile kompromitirane, a tornjevi u blizini Pasteur ulice (mjesto napada) su onemogućeni kako bi se stvorilo privid da su telefoni zauzeti, čime je spriječeno da upozorenja stignu do stražara Vrhovnog vođe. Operacija se oslanjala na elektronske obavještajne podatke (SIGINT) i kamere kako bi potvrdila njegovo prisustvo. Ovo nije prvi put; u ratu u junu 2005. godine, Izrael je koristio iste kamere da cilja sastanak Vijeća nacionalne sigurnosti, što je rezultiralo povredama njegovog predsjednika, Alija Pezeshkiana.
Zbog toga su iranski zvaničnici više puta snažno upozorili da je "sve na internetu i da su sve kamere u rukama Izraela".
Mjere opreza za primjenu na terenu
Ali Hamnei, bivši vrhovni vođa, prije nekoliko godina je uveo potpunu zabranu lične elektronske komunikacije iz straha od praćenja, te je s vojnim liderima komunicirao samo putem jednog "pouzdanog asistenta".
Nakon njegovog ubistva, Iran je nametnuo potpuni nacionalni prekid komunikacija i interneta satima, digitalno izolujući zemlju. U tom kontekstu, istraživačica iranskih poslova Shaimaa Al-Mursi izjavila je za EgyptTech: „Jedino rješenje za opstanak iranskih lidera je potpuno i zvanično isključivanje interneta u zemlji, jer Izraelci mogu pristupiti bilo kojem ruteru u bilo kojem iranskom domu i dobiti potrebne informacije.“
Al-Mursi dodaje da je jedina preostala opcija za Iran da ponovi iskustvo protesta na bazaru i transformiše zemlju u entitet potpuno izolovan od globalne mreže, slično sjevernokorejskom modelu i kineskom digitalnom Velikom zidu. Međutim, najveća prepreka ovoj sudbonosnoj odluci je želja Irana da nastavi da širi slike ratnih zločina koje su Izrael i SAD počinili protiv civila globalnom javnom mnjenju, pored svoje vojne nadmoći, koja se prikriva i regionalno i međunarodno. Zbog toga je potpuno digitalno gašenje ravno samoubistvu medija, što ometa otkrivanje istine. Ipak, vjerujem da je odluka o samoizolaciji neizbježna.
Stvarna izolacija
Sada, kada je Mojtaba Khamenei (56 godina) preuzeo dužnost, izolacija je poprimila ozbiljnije dimenzije: novi Vrhovni vođa još se nije pojavio na video ili audio snimku uživo, njegova prva poruka (12. marta) objavljena je s glasom televizijskog spikera uz statičnu sliku, bez ličnog snimka, a od njegovog imenovanja nisu objavljene nikakve nove fotografije, iz straha da će postati meta napada.
Ovo ga je efektivno izolovalo, a izvještaji američkih i izraelskih obavještajnih službi ukazuju da je "zaražen, izolovan i da ne reaguje na poruke", što odražava ekstremne sigurnosne mjere koje uključuju izbjegavanje bilo kakvog digitalnog kontakta. Novi vrhovni vođa održava sastanke o vanjskoj politici "bez navođenja da li prisustvuje lično ili na daljinu", prema iranskim zvaničnicima. Predsjednik Masoud Pezeshkian oslanja se na ograničene službene kanale (kao što su objave na X platformi), ali se suočava s istom prijetnjom. Prethodno je bio zaražen zbog sastanka koji je praćen video kamerama i pazi da izbjegne bilo kakvo direktno, lično digitalno izlaganje. Iransko predsjedništvo, generalno, sada se oslanja na posrednike i "izolovane" sisteme za internu komunikaciju.
Povećanje tajnosti i usporavanje donošenja odluka
Ova izolacija dolazi kao direktna reakcija na uspjeh Izraela u iskorištavanju digitalne infrastrukture koju je Iran prvobitno izgradio za praćenje svojih građana. Analitičari vjeruju da se lideri sada oslanjaju na ljudske glasnike, tajne sastanke na nepovezanim lokacijama i potpuno izbjegavanje pametnih telefona i interneta.
Ovo povećava tajnost, ali ometa brzo donošenje odluka i postavlja interna pitanja o sposobnosti novog lidera da efikasno vlada. U međuvremenu, Iran nastavlja nametati djelimična isključenja interneta javnosti, jer se čini da se rukovodstvo kreće prema "potpunoj digitalnoj izolaciji" kako bi zaštitilo sebe.
Istovremeno, posmatrači smatraju da ova strategija može produžiti život režima suočenog s prijetnjama, ali također odražava slabost suočenu s izraelskom obavještajnom superiornošću.
