Bosna i Hercegovina se ponovo nalazi pred ozbiljnim finansijskim i institucionalnim testom koji bi mogao imati dugoročne posljedice po njenu ekonomsku stabilnost i međunarodni kredibilitet. Nakon što je 2020. godine označena kao finansijski rizična i nepoželjna za ulaganja, zbog slabosti u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma, zemlja ni šest godina kasnije nije u potpunosti ispunila obaveze koje su joj tada nametnute.
Moneyval je još tada revidirao napredak Bosne i Hercegovine i definisao oko 70 konkretnih zadataka koje je potrebno provesti kroz zakonodavne promjene i praktične mjere. Međutim, značajan dio tih obaveza ostao je zakočen u političkim blokadama, institucionalnim sukobima i različitim tumačenjima nadležnosti između države i entiteta.
Jedan od ključnih rokova ističe u februaru, kada Bosna i Hercegovina mora usvojiti državni zakon o upravljanju nelegalno stečenom imovinom. Trenutno postoji pravni vakuum i nejasnoće oko toga ko upravlja imovinom koja je oduzeta pravosnažnim presudama Suda Bosne i Hercegovine. Sistem koji je na snazi funkcioniše ad hoc, bez jedinstvenog mehanizma i jasne institucionalne odgovornosti.
U praksi to znači da se nepokretna i pokretna imovina čuva putem institucija koje su je zaplijenile, a nakon pravosnažnosti presude uglavnom se prodaje putem sudskih naloga, najčešće kroz javne prodaje. U određenim slučajevima imovina se može povjeriti na upravljanje drugim državnim organima ili javnim institucijama. Novac koji je oduzet presudama uplaćuje se u budžet institucija Bosne i Hercegovine. Ipak, nezvanične procjene ukazuju da se svega mali procenat ukupne vrijednosti oduzete imovine uspije pretvoriti u stvarnu korist za državu, dok značajan dio propada upravo zbog nepostojanja centralizovanog i efikasnog sistema upravljanja.
Radna grupa zadužena za izradu nacrta zakona o upravljanju oduzetom imovinom održala je devet sastanaka, ali konkretno rješenje i dalje nije postignuto. Glavni problem leži u političkim neslaganjima, prije svega u odbijanju da se prihvati koncept prema kojem bi trajno oduzeta imovina, na osnovu pravosnažnih presuda državnih sudova, bila upisana kao vlasništvo Bosne i Hercegovine.
Takav princip već postoji u više važećih propisa u Bosni i Hercegovini, gdje je jasno definisano da imovina stečena krivičnim i nezakonitim radnjama, nakon sudskih presuda, postaje vlasništvo države. Uprkos tome, ovaj pristup nailazi na snažan otpor, posebno iz Republike Srpske, gdje se država Bosna i Hercegovina kao vlasnik oduzete imovine osporava, a zagovara se model prema kojem bi imovina pripadala entitetima i Brčko distriktu.
Kao kompromisno rješenje, pojavila se ideja da se umjesto državne agencije formira ured pri Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, dok bi stvarno upravljanje imovinom nakon presuda obavljale entitetske agencije, u zavisnosti od teritorije na kojoj je imovina oduzeta. Ovakav model pravda se tvrdnjom da preporuke Moneyvala ne zahtijevaju nužno formiranje nove državne agencije, već uspostavljanje funkcionalnih mehanizama za upravljanje oduzetom imovinom.
Ipak, upozorava se da ovakva rješenja dodatno slabe državne institucije i produžavaju praksu u kojoj entitetske strukture preuzimaju nadležnosti koje bi, prema sudskim presudama i važećim zakonima, trebale biti na nivou države. Posebno se ističe da ne bi smjelo postojati nikakvo kompromisno rješenje u kojem entitetske institucije “servisiraju” Sud Bosne i Hercegovine, jer to direktno podriva jedinstvo pravnog sistema.
Problem upravljanja oduzetom imovinom samo je jedan dio šire slike neispunjenih obaveza. Moneyval će ponovo ocjenjivati da li je Bosna i Hercegovina ojačala nadzor nad finansijskim sektorom, unaprijedila procesuiranje organizovanog kriminala i pranja novca, te ujednačila sudsku praksu. Posebno ozbiljan nedostatak predstavlja nepostojanje registra stvarnih vlasnika firmi, koji je ključan alat u borbi protiv finansijskih zloupotreba, prikrivanja vlasništva i pranja novca.
Cijeli sistem ostaje duboko opterećen političkim i etničkim podjelama, koje paralizuju reforme i blokiraju zakone od strateškog značaja. Ukoliko se obaveze prema Moneyvalu ponovo ne ispune, Bosna i Hercegovina rizikuje povratak na listu nesigurnih država, što bi značilo dodatno udaljavanje investicija, otežan pristup međunarodnim finansijskim tokovima i gubitak milijardi maraka potencijalnih ulaganja.
U takvom scenariju, cijenu političkih opstrukcija ponovo bi platili građani i privreda, dok bi država ostala zarobljena u sistemu koji formalno postoji, ali su mu ključni dijelovi iz dana u dan sve slabiji.
