Bosna i Hercegovina se u posljednjih nekoliko godina našla u nevidljivoj, ali značajnoj tački interesa međunarodnih obavještajnih operacija.
Dok svijet fokus pomjera na otvorene sukobe u Ukrajini, strategije hibridnog rata pokazuju da se ključne bitke vode daleko od bojišta – u logističkim centrima, komunikacijskim mrežama i kritičnoj infrastrukturi. BiH, sa svojom ranjivom infrastrukturom i kompleksnom unutrašnjom političkom strukturom, postaje nehotimična scena takvih globalnih igara.
Iako zemlja formalno nije bila primarni cilj, incidenti povezani s hapšenjima ruskih državljana ukazuju na pokušaje destabilizacije koji sežu i do Balkana. Specijalne operacije koje uključuju sabotaže, cyber-napade i koordinirane manevere protiv logističkih i transportnih mreža pokazuju sofisticiranost ruskog hibridnog rata. Jedan od poznatih primjera jeste incident u logističkim centrima Evrope, gdje su teretni avioni i transportni uređaji bili predmet probnih sabotaža, što je kasnije povezano s hapšenjem ruskog državljanina na teritoriji BiH.
Ovakve aktivnosti ukazuju na višeslojni cilj Kremlja: destabilizaciju unutrašnje sigurnosti država, slabljenje koordinacije evropskih sigurnosnih sistema i paralelno stvaranje osjećaja nesigurnosti među građanima. BiH se tu pojavljuje u “vlastitom sektoru” kritične infrastrukture – administracija, logistika i upravljanje resursima postaju ranjive tačke koje potencijalno mogu biti iskorištene u globalnim geopolitičkim igrama.
Uprkos sofisticiranoj mreži sabotaža, intenzitet ovakvih operacija bilježi pad, što stručnjaci objašnjavaju kombinacijom međunarodnog pritiska, neuspjeha određenih operacija i strateškog prilagođavanja Moskve. Ipak, sama činjenica da se i BiH našla u lancu ovih operacija ukazuje na to da nijedna država, bez obzira na veličinu i geografski položaj, nije imuna na posljedice hibridnog rata.
Jedan od izazova jeste i način regrutacije operativaca – digitalni kanali i društvene mreže postali su primarno sredstvo za pronalaženje i mobilizaciju agenata, često državljana trećih zemalja. Takva strategija povećava domet, ali istovremeno i rizik otkrivanja zbog nedovoljne obučenosti i slabije motivacije lokalnih posrednika.
Za BiH, ali i za cijeli region, poruka je jasna: geopolitika se više ne odvija isključivo u diplomatiji ili vojnoj areni. Ona ulazi u ekonomiju, infrastrukturu i svakodnevni život građana. Sposobnost države da prepozna, anticipira i odgovori na ovakve prijetnje postaje ključna za očuvanje stabilnosti i suvereniteta, ali i za jačanje međunarodnog kredibiliteta u sigurnosnim pitanjima.
Tiha fronta hibridnog rata jasno pokazuje da sigurnost više nije apstraktni pojam – ona je konkretna, vidljiva i neposredno vezana za sposobnost države da kontroliše vlastite resurse, infrastrukturu i operativnu spremnost. Bosna i Hercegovina, s obzirom na svoj strateški položaj i unutrašnju kompleksnost, nalazi se upravo na toj liniji fronta.
