Bosna i Hercegovina na ivici sigurnosne krize: Nezadovoljavajuće izdvajanje za odbranu i politička kapitulacija
Bosna i Hercegovina, zemlja koja je prošla kroz jednu od najtežih ratnih povijesti u Evropi, danas se suočava s novim izazovima – ozbiljnim nedostatkom financijskih sredstava za odbranu, što prijeti ozbiljno ugroziti njenu sigurnost u geopolitički nestabilnom okruženju. Prema nacrtu budžeta Vijeća ministara BiH za 2025. godinu, Ministarstvo odbrane BiH neće dobiti ni približno sredstva koja su mu potrebna za modernizaciju oružanih snaga, niti će biti u mogućnosti nabaviti novo oružje koje bi osiguralo njegovu borbenu spremnost. Iz godine u godinu, izdvajanja za odbranu stagniraju, a političke odluke koje se donose u Sarajevu ne ukazuju na ozbiljan pristup ovom vitalnom sektoru.
U nacrtu budžeta za 2025. godinu, Ministarstvo odbrane BiH traži 695.930.000 KM, međutim, planirano je da dobije svega 390.502.000 KM, što predstavlja 0.8 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) – iznos koji je jednako nizak kao i prošle godine. Ova brojka ne samo da pokazuje značajan pad u odnosu na prethodne godine, već postavlja BiH u vrlo nepovoljan položaj na evropskoj sigurnosnoj karti. Za usporedbu, prije 23 godine, BiH je izdvajala čak 3.9 posto BDP-a za odbranu, što je bilo na nivou današnjih NATO standarda, dok danas zemlja sa svakim novim nacrtom budžeta, još više zaostaje u odnosu na svoje evropske susjede.
Ovo stagniranje u financiranju Ministarstva odbrane nije slučajno. Naime, od 2015. godine počinju postepena smanjenja izdvajanja za odbranu, koja su u 2022. godini dostigla istorijski najniži iznos od 0.7 posto BDP-a, što BiH svrstava među zemlje s najnižim izdvajanjima za vojsku u regionu. Iako je 2023. godine došlo do blagog povećanja na 0.8 posto, ova sredstva i dalje ne zadovoljavaju ni osnovne potrebe Oružanih snaga, a kamoli zahtjeve za modernizaciju i nabavku nove opreme.
Neispunjeni Planovi modernizacije i politička pasivnost
Jedan od ključnih faktora koji je doveo do ove situacije je i neispunjavanje obaveza koje su BiH preuzela kroz Plan modernizacije Oružanih snaga za period od 2017. do 2027. godine. Ovaj plan predviđa postepeno povećanje budžeta za nabavku vojne opreme i modernizaciju postojećih snaga, ali zbog političke inertnosti i nesuglasica među ključnim političkim akterima, Bosna i Hercegovina nije uspjela ispuniti ni osnovne ciljeve tog plana. Iako su predviđena godišnja povećanja budžeta za odbranu, stvarna izdvajanja za ovu oblast nisu pratila rastuće potrebe vojske, koja se već godinama suočava s zastarjelom opremom i infrastrukturom.
Pored toga, politička klima u BiH ne pomaže situaciji. Probosanski politički blok, koji bi trebao biti nositelj odgovorne sigurnosne politike, u velikoj mjeri pokazuje nedostatak političke volje za rješenje ovog problema. Iako su vođeni brojni razgovori o potrebi za jačanje Ministarstva odbrane i podizanju izdvajanja za vojsku, na terenu se ništa nije pomaklo. S druge strane, političari iz Republike Srpske, koji se protive jačanju Oružanih snaga BiH, stalno blokiraju bilo kakve pokušaje povećanja sredstava za odbranu, čime dodatno otežavaju položaj zemlje u sigurnosnom smislu. Čak i lideri iz stranaka koje su nominalno „probosanske“, poput SDA, često izbjegavaju donošenje ozbiljnih odluka koje bi mogle povući konkretnu akciju u ovom sektoru.
Političke igre i blokada odbrane: SNSD i probosanski politički blok
Kada je riječ o političkoj dinamici, Bosna i Hercegovina se nalazi u začaranom krugu političkih blokada koje se negativno odražavaju na sigurnosnu i odbrambenu politiku zemlje. Iako je Bosna i Hercegovina zvanično na putu prema euroatlantskim integracijama, praktično stanje je drastično različito. Političari iz SNSD-a, koji se na razini međunarodne politike predstavljaju kao podržavaoci politike bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, otvoreno blokiraju povećanje sredstava za Ministarstvo odbrane, te nastoje oslabiti Oružane snage BiH. Ova blokada predstavlja ne samo prepreku za modernizaciju vojske, već i prijetnju unutrašnjoj sigurnosti zemlje, jer u slučaju eskalacije bilo kojeg oblika ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti, BiH neće imati sposobnosti da odgovori na izazove.
Međutim, još veći problem predstavlja pasivnost i kapitulacija probosanskog političkog bloka ( Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto) koji bi trebao biti nositelj stabilnosti i sigurnosti zemlje. Umjesto da postave jasne političke uvjete za jačanje Oružanih snaga, nažalost, sklone prihvatiti minimalne zahtjeve i popustiti pod političkim pritiscima, čime se praktično povlače iz ozbiljnih odluka koje bi mogle dovesti do potrebnog jačanja vojne moći zemlje. Ovaj politički „mir“ koji se praktikuje u BiH, čini se, samo produbljuje sigurnosnu nesigurnost, jer umjesto da se pripremaju na potencijalne prijetnje, političari se bave svakodnevnim manevrima i političkim pregovorima koji nemaju stvarne rezultate za odbranu zemlje.
Posljedice kapitulacije: Bosna i Hercegovina u sve većoj opasnosti
Bosna i Hercegovina se nalazi na ključnoj tački kada je u pitanju njena budućnost u kontekstu sigurnosti. S jedne strane, međunarodni partneri, uključujući NATO, jasno ističu potrebu za povećanjem izdvajanja za odbranu, dok s druge strane, političari u BiH nastavljaju igrati svoje igre, zanemarujući vitalne interese zemlje. Ako se trend smanjivanja budžeta za Ministarstvo odbrane nastavi, BiH će se suočiti s ozbiljnim sigurnosnim izazovima koji bi mogli dovesti do destabilizacije.
Geopolitičke promjene, te sve jači pritisci međunarodnih partnera, zahtijevaju odgovornu i proaktivnu sigurnosnu politiku. Umjesto toga, Bosna i Hercegovina iz godine u godinu smanjuje svoja izdvajanja za odbranu, postavljajući sebe u poziciju koja je u suprotnosti s interesima njenih građana i njenih euroatlantskih ciljeva. Bosna i Hercegovina mora odlučiti hoće li nastaviti s politikom ignoriranja vlastite sigurnosti, ili će preuzeti odgovornost za svoju budućnost i budućnost svojih građana.
