Odluka Bosne i Hercegovine da bude među kosponzorima rezolucije kojom se osuđuju iranske akcije izazvala je novu političku polemiku u zemlji i otvorila pitanje načina donošenja vanjskopolitičkih odluka.
Rezoluciju je u Ujedinjenim nacijama podržalo ukupno 137 država, među kojima su sve članice Evropske unije, države članice NATO saveza, većina članica Organizacije islamske saradnje te gotovo sve države jugoistočne Evrope. Među kosponzorima su bile i 21 od 22 države članice Arapske lige, uključujući Bahrein, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, uz Jordan kao jednog od predlagača.
Nasuprot tom bloku država našla se grupa zemalja predvođena Rusijom, među kojima su Iran, Bjelorusija, Kina, Kuba, Nikaragva i Sjeverna Koreja.
Geopolitički kontekst
U diplomatskim krugovima ocijenjeno je da bi eventualni izostanak Bosne i Hercegovine sa liste kosponzora mogao otvoriti ozbiljna pitanja o njenom vanjskopolitičkom opredjeljenju.
Bosna i Hercegovina je država koja je formalno opredijeljena za članstvo u Evropskoj uniji i NATO savezu, a gotovo sve zemlje koje dijele taj strateški pravac bile su među kosponzorima rezolucije.
U takvom kontekstu procjenjivalo se da bi izostanak podrške mogao biti protumačen kao udaljavanje od tog političkog bloka.
Neslaganja u državnom vrhu
Odluka je, međutim, otvorila i unutrašnje političke nesuglasice. Prema ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, ključne smjernice vanjske politike utvrđuje Predsjedništvo BiH koje čine Željko Komšić, Denis Bećirović i Željka Cvijanović.
U ovom slučaju nije održana formalna sjednica Predsjedništva prije nego što je BiH pristupila listi kosponzora, što je otvorilo raspravu o procedurama i načinu donošenja odluka u hitnim diplomatskim situacijama.
Slične situacije dešavale su se i ranije kada su odluke u međunarodnim organizacijama morale biti donesene u vrlo kratkom roku, pa su se često donosile kroz koordinaciju diplomatske misije i Ministarstva vanjskih poslova.
Politička dimenzija odluke
Ova odluka ima i širu političku dimenziju u kontekstu unutrašnjih političkih sukoba u Bosni i Hercegovini. U političkim analizama navodi se da bi eventualno izostajanje Bosne i Hercegovine sa liste kosponzora moglo biti iskorišteno za političke interpretacije o međunarodnom pozicioniranju zemlje.
Posebno se ukazuje na retoriku lidera Republike Srpske Milorad Dodik, koji godinama tvrdi da političko Sarajevo vodi politiku blisku Iranu.
U tom kontekstu, eventualni izostanak podrške rezoluciji mogao bi biti iskorišten kao argument u političkim kampanjama i međunarodnim nastupima.
Jedinstven stav EU i kandidata
Nakon usvajanja rezolucije, na diplomatskim sastancima država kandidata za članstvo u Evropskoj uniji istaknuto je da je riječ o rijetkom trenutku kada su sve članice EU i zemlje kandidati imale usklađen stav o jednom sigurnosnom pitanju.
Bosna i Hercegovina se kao kandidat za članstvo u EU našla među državama koje su podržale rezoluciju, čime je formalno ostala usklađena sa vanjskopolitičkim pozicijama evropskih institucija i većine zapadnih saveznika.
Šira diplomatska slika
Rezolucija ima prvenstveno politički karakter i predstavlja poruku međunarodne zajednice o osudi napada na civilne ciljeve i potrebi poštivanja međunarodnog prava.
Za Bosnu i Hercegovinu ova situacija ponovo je otvorila pitanje funkcioniranja sistema odlučivanja u vanjskoj politici, kao i odnosa između institucija koje su nadležne za donošenje i provođenje takvih odluka.
Zbog toga se očekuje da će politička rasprava o ovoj temi potrajati i u narednim danima, dok se u domaćoj javnosti nastoji razjasniti da li je riječ o nužnom diplomatskom potezu ili još jednom primjeru dubokih neslaganja unutar državnog vrha.
