Iako se svi politički akteri u Bosni i Hercegovini deklarativno slažu da je hitno potrebno imenovati glavnog pregovarača BiH sa Evropskom unijom, praksa pokazuje da je to još jedna tema koja je zapela u političkim rovovima. U teoriji – svi su „za“, ali u praksi – niko nikome ne vjeruje. Rezultat? Pregovarač, koji bi trebao biti ključna figura u procesu evropskih integracija, još uvijek ne postoji.
O toj funkciji se govori već više od godinu dana, a dogovor koji je nekada postojao – da glavni pregovarač bude iz reda srpskog naroda – sada je potpuno izgubio smisao nakon što se raspala koalicija na državnom nivou. Sve što je tada bilo „dogovoreno“, danas je predmet novih političkih podjela.
Ko ima pravo da imenuje pregovarača?
Do skoro se podrazumijevalo da će imenovanje obaviti Savjet ministara BiH. Međutim, nakon što je političko savezništvo između SNSD-a, HDZ-a i „trojke“ puklo, otvorilo se i pitanje – ko zapravo ima ovlaštenje za taj potez.
Stranke „trojke“, koje danas čine okosnicu vlasti u Federaciji BiH, smatraju da bi glavnog pregovarača trebala imenovati Parlamentarna skupština BiH. Njihovo obrazloženje je političko: ne žele da SNSD, zajedno s HDZ-om, dogovori ime koje bi, kako tvrde, bilo pod kontrolom Milorada Dodika.
Zato su predložili osnivanje posebne kancelarije za glavnog pregovarača pri Parlamentu BiH – no taj prijedlog nije ni uvršten u dnevni red.
Predsjedništvo protiv Savjeta ministara
U raspravu se uključilo i Predsjedništvo BiH, odnosno član Željko Komšić, koji tvrdi da vođenje spoljne politike spada isključivo u nadležnost Predsjedništva BiH, pa bi samim tim i izbor glavnog pregovarača trebao ići preko tog tijela.
S druge strane, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković smatra da bi to bilo pogubno rješenje, jer bi Dodikov SNSD – kroz pravo veta svoje članice Predsjedništva Željke Cvijanović – mogao blokirati svaki prijedlog koji mu ne odgovara. Prema njegovim riječima, Evropska unija nigdje nije precizirala ko treba birati pregovarača, pa bi logično bilo da to uradi Savjet ministara, gdje, kako kaže, „SNSD ne može ništa opstruisati ako postoji politička volja“.
SNSD i HDZ: Savjet ministara je nadležan
Za razliku od „trojke“, SNSD i HDZ insistiraju na tome da je upravo Savjet ministara BiH jedino nadležno tijelo za imenovanje pregovarača. Takav je stav postojao i ranije, prije političkog raskola, kada su se svi akteri još formalno slagali da taj posao pripada državnoj izvršnoj vlasti.
Prema njima, evropski put BiH ne može biti talac partijskih kalkulacija, a sam proces imenovanja mora biti zasnovan na ustavnim nadležnostima, a ne na „političkim strahovima“.
Ko će zapravo biti pregovarač?
Dok institucije raspravljaju o nadležnostima, političke stranke već uveliko spekulišu s imenima. U krugovima bliskim opoziciji iz Republike Srpske pominje se Igor Crnadak kao kandidat koji bi imao podršku i dijela „trojke“.
S druge strane, u SNSD-u se sve glasnije spominje Ana Trišić Babić, dugogodišnja saradnica Milorada Dodika i bivša zamjenica ministra vanjskih poslova BiH. No taj prijedlog „trojka“ odbacuje bez razmišljanja, nazivajući ga „partijskim pokušajem kontrole procesa evropskih integracija“.
Pravna strana priče
Pravni stručnjaci smatraju da u ovoj raspravi ne bi smjelo biti dileme. Po njima, imenovanje glavnog pregovarača je u isključivoj nadležnosti Savjeta ministara BiH, jer se ne radi o klasičnim međunarodnim pregovorima, već o tehničkom usklađivanju zakonodavstva BiH sa evropskim standardima.
Pregovaračka struktura, tvrde pravnici, treba biti dio već postojećeg mehanizma koordinacije evropskih integracija, koji je definisan odlukom Savjeta ministara. Tek u kasnijoj fazi, kada BiH uđe u formalni proces pristupanja i zaključenja sporazuma, ulogu dobija i Predsjedništvo BiH.
Drugim riječima – Parlamentarna skupština uopće nema institucionalnu ulogu u ovom procesu, a svaki pokušaj da je uključi bio bi politički, a ne pravni.
Evropski put u zastoju
Ursula von der Leyen je prilikom nedavne posjete BiH jasno poručila da je imenovanje glavnog pregovarača jedan od prioriteta koje zemlja mora ispuniti da bi nastavila put prema EU. No u zemlji u kojoj se ni o elementarnim pitanjima ne može postići saglasnost, čak i evropska budućnost postaje talac dnevne politike.
BiH je još jednom pokazala da, dok se političari nadmudruju oko nadležnosti, evropski voz prolazi mimo nje. Umjesto zajedničkog pregovarača sa EU, zemlja ima desetine „pregovarača“ međusobno – jedni protiv drugih.
Evropa od Bosne i Hercegovine očekuje konkretne korake i ozbiljnost, ali domaća politika, umjesto da se bavi sadržajem pregovora, ponovo vodi bitku oko stolice. I tako, dok se EU priprema za nove proširenja, BiH se još uvijek ne može dogovoriti – ko će joj uopće otvoriti vrata.
