Bosna i Hercegovina se ponovo našla na sivoj listi Moneyvala, što je ozbiljan signal međunarodnih finansijskih institucija da država nije ispunila preuzete obaveze u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma.
Ova odluka nije došla iznenada niti bez upozorenja – ona je rezultat višegodišnjeg odugovlačenja, institucionalne neusklađenosti i političkog izbjegavanja odgovornosti.
Prema informacijama iz međunarodnih finansijskih krugova, BiH je u Parizu zvanično obaviještena da ulazi u pojačan nadzorni režim, uz jasno definisan akcioni plan i niz mjera koje mora ispuniti u narednom periodu. U fokusu su ključne slabosti sistema koje su godinama poznate, ali nikada do kraja riješene.
Vlasti u BiH su naknadno obaviještene i aktivirale su hitne procedure, uključujući i ovlaštenje predsjedavajuće Vijeća ministara da potpiše dokument kojim se formalno prihvata politička obaveza provođenja reformi. Međutim, činjenica da se takvi dokumenti potpisuju tek nakon sankcije pokazuje dubinu problema – reakcija dolazi tek kada posljedice već nastupe.
Među zahtjevima koji stoje pred BiH nalaze se izmjene zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, jačanje mehanizama za oduzimanje i upravljanje nezakonito stečenom imovinom, kao i uspostava registra stvarnih vlasnika firmi. Upravo ovaj posljednji segment godinama predstavlja jednu od najkritičnijih tačaka, jer bez transparentnosti vlasništva nema ni ozbiljne borbe protiv finansijskog kriminala.
Ulazak na sivu listu u praksi ne znači samo politički ili diplomatski neugodan status. Posljedice su vrlo konkretne i direktno se odražavaju na ekonomiju. Finansijske transakcije sa inostranstvom postaju sporije i skuplje, banke uvode dodatne kontrole, a strani investitori u pravilu povećavaju oprez ili odgađaju ulaganja.
Stručnjaci upozoravaju da ovakav status povećava troškove zaduživanja države i privatnog sektora, dok građani i privreda u konačnici plaćaju cijenu kroz skuplje usluge i otežane međunarodne transfere. U globalnom finansijskom sistemu, reputacija države igra jednako važnu ulogu kao i njeni ekonomski pokazatelji – a BiH već godinama ima problem upravo s reputacijom.
Posebno zabrinjava činjenica da ovo nije prvi put da se BiH nalazi u istoj situaciji. Posljednji put na sivoj listi bila je 2015. godine, a uklonjena je tek 2018. nakon što su provedene tada tražene reforme. Povratak na listu jasno pokazuje da reforme nisu sistemski zaživjele, nego su često ostajale parcijalne, formalne ili nedosljedno provedene.
Ovakav razvoj događaja šalje lošu poruku međunarodnim partnerima: da BiH nije u stanju dugoročno održavati standarde koje sama prihvata. Bez ozbiljnog i dosljednog provođenja reformi, izlazak sa sive liste neće biti brz, niti jednostavan, a cijenu će ponovo plaćati ekonomija koja je ionako pod pritiskom niske investicione aktivnosti i sporog rasta.
