Dok BiH nastavlja živjeti u besprizornoj igri političkih prevara, razotkriva se još jedna poražavajuća slika naše stvarnosti.
Imenovanje osoba na najvišim funkcijama u vlasti nije više pitanje stručnosti ili moralnosti, već pitanje preživljavanja u mreži političkih interesa koja je postala metastazirani oblik korupcije i nesposobnosti. Najnoviji skandal s ministrom sigurnosti BiH, Nenadom Nešićem, još jednom je pokazao koliko su naši sigurnosni aparati, uključujući Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) i Centralnu izbornu komisiju (CIK), zapravo bespomogeni kada je u pitanju filtriranje istinskih prijetnji za našu budućnost.
Cijela situacija postavlja pitanje na koje se još uvijek ne može dati ozbiljan odgovor: kako je moguće da osobe sa ozbiljnim sumnjama o kriminalnim vezama i prijetnjama po sigurnost države, ne samo da dolaze do visokih pozicija, nego i ostaju na njima, potpuno zaštićene političkim mehanizmima? Ako je bilo što postalo jasno kroz skandal s Nešićem, to je da je cijeli proces sigurnosnih provjera ne samo beznadno nedorečen, nego da se politička moć u BiH igra sa sudbinama građana, dok se opasne kriminalne figure bez prepreka uspinju prema vrhovima vlasti.
U ovom slučaju, Nešić je postavljen na funkciju ministra sigurnosti 2023. godine, iako su istražni organi i sigurnosne agencije već četiri godine raspolagale sa saznanjima o njegovim povezivanjima sa sumnjivim krugovima. Četiri godine – i to nije dovoljno vremena da se spriječi imenovanje čovjeka za ministra sigurnosti, iako su svi znali u kojem okruženju djeluje. Kako je moguće da sigurnosne agencije, čiji je zadatak upravo zaštita od opasnosti za ustavni poredak, nisu osjetile potrebu da obavijeste nadležne vlasti prilikom njegovog imenovanja, u trenutku kad je već bilo jasno da osoba sa takvim sumnjama ne smije biti zadužena za sigurnost zemlje? Jer ovo nije samo pitanje pojedinca – ovo je pitanje općeg stanja sistema, u kojem kriminalne grupe dolaze do vlasti, a institucije kao SIPA i CIK služe samo kao administrativna maske, a ne kao zaštita od prijetnji.
Od moralnih zakletvi do borbe za fotelje: Politička stvarnost BiH ogoljena do srži
Ne postoji ni minimum ozbiljnosti u provjerama koje se danas provode. SIPA i CIK provjeravaju samo istinitost podataka koje kandidati dostave na obrascima, ali to je tek površinska provjera, nalik na administrativni papir. No, pravo pitanje glasi: zašto se ne koriste operativni podaci koje agencije poput SIPA-e već posjeduju, da bi se analizirale stvarne prijetnje po državu, a ne samo formalnosti koje kandidati dostave? Zašto se ne koristi saznanje o kriminalnim aktivnostima i vezama sa grupama koje ugrožavaju sigurnost BiH? Zašto institucije kao SIPA ne koriste obavještajne podatke koji bi jasno pokazali ko su osobe koje prijete unutrašnjem miru, i to prepoznavanje prijetnji ne postane ključni faktor u procesu izbora kadrova?
Međutim, istina je jasna: ovakvi procesi nisu pogrešni jer su "neprofesionalni" – oni su pogrešni jer su svjesno postavljeni da zaštite one koji zapravo ugrožavaju stabilnost i sigurnost zemlje. Da, možda je na papiru sve u redu, svi procesi se provode po zakonu, ali to je samo oblik legalizirane prevare, gdje državne agencije zatvaraju oči pred opasnostima koje su očigledne, i to samo zato što su previše duboko umočene u političke igre. I dok se svi pravdaju formalizmom, na visokim pozicijama završavaju ljudi sa dvojnim interesima, kriminalnim vezama, a ponekad i s prijetnjama koje nisu ni skrivene.
Ako želimo ozbiljno govoriti o reformama, onda bi one trebale biti temeljne i drastične. Nema više prostora za šuplje zakone i procedure koje omogućuju da kriminalci sjede na pozicijama koje bi trebale biti povjerene samo ljudima sa najvišim moralnim i profesionalnim standardima. Ne može se više ignorirati činjenica da oni koji su bliski kriminalnim grupama, ljudi koji imaju veze s opasnim interesima, ne smiju biti blizu funkcija koje upravljaju državnim resursima i sigurnošću.
Osim toga, postoji još jedan ključni faktor – dvojno državljanstvo. Kako je moguće da osobe sa dvojnim državljanstvom mogu preuzeti najosjetljivije funkcije u zemlji, a da to ne bude pitanje sigurnosti? Dvojna odanost nije samo pravno problematična – ona je i sigurnosna prijetnja. Kako netko može biti potpuno odan BiH ako istovremeno ima političke ili ekonomske interese u drugim državama koje mogu biti suprotne interesima naše zemlje? Osobe sa dvojnim državljanstvom ne smiju imati pristup informacijama koje su od nacionalne sigurnosti. A još je paradoksalnije što ti ljudi često postaju ključni politički igrači, jer oni već imaju "drugi plan" – plan koji se ne slaže s interesima BiH.
Pitanje koje ostaje je: Kada će BiH prestati biti talac političkih trgovina? Kada ćemo prestati tolerisati da kriminalci i politički manipulatori preuzimaju najvažnije funkcije, dok je cijeli sustav zakopčan u mreži formalnosti i površinskih provjera? Naš odgovor na ovu situaciju mora biti jasan: Zakonodavni okvir se mora odmah promijeniti, a dvojno državljanstvo mora biti izbrisano iz političkog i sigurnosnog sektora. Bez toga, BiH će i dalje biti plijen političkih interesnih skupina koje se igraju sa sudbinom ove zemlje, dok građani plaćaju cijenu njihovih igara.
