Bosna i Hercegovina decenijama pokazuje koliko je nesposobna da upravlja sopstvenom državnom imovinom.
Posljednji primjer je neprihvatanje negativnog mišljenja Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH o prijedlogu zakona o državnoj imovini.
Time je zakon formalno ostao u parlamentarnoj proceduri, ali stvarna politička volja da se zakonsko rješenje provede – izostaje. Rezultat: zemljište i resursi države ostaju u vakuumu, a investicije vrijedne više od 15 milijardi eura nemaju šanse da se realizuju.
U međuvremenu, političke elite koriste stanje nesigurnosti kao priliku za manipulaciju i lične interese. Državno zemljište, umjesto da služi razvoju, postaje prostor za zloupotrebe i pogodovanja određenim grupama, dok civilni sektor i nevladine organizacije bespomoćno upozoravaju na neodrživu situaciju. OHR i međunarodna zajednica do sada nisu uspjeli provesti dosljedne mjere, jer politička struktura odbija bilo kakvu transparentnost ili odgovornost.
Procesi u BiH su postali beskonačna proceduralna farsa. Komisije se formiraju decenijama nakon što im mandat istekne, zakoni se razmatraju godinama, a svaka odluka zavisi od međusobnog političkog dogovaranja. Primjer za to je Državna komisija za koncesije, kojoj je mandat istekao prije pet godina, a novi konkurs tek sada najavljuje mogućnost izbora članova. Iako se tvrdi da se radi o „tehničkoj proceduri“, jasno je da je svaki korak uslovljen političkim interesima, a ne stvarnom potrebom za upravljanje državnom imovinom. Projekti poput hidroelektrane Buk Bijela čekaju da politički akteri daju zeleno svjetlo ili blokiraju realizaciju, dok hiljade građana i investitora trpe posljedice.
U odsustvu zakonskog okvira, investicije koje bi mogle transformisati ekonomiju i stvoriti hiljade radnih mjesta ostaju zamrznute. Svaki pokušaj izvođenja i najmanjih infrastrukturnih projekata ograničen je birokratskim i političkim zidovima. Privrednici koji žele ulagati u BiH suočavaju se s nemogućnošću da planove provedu, dok političari pronalaze načine da odlože bilo kakvu odluku, često koristeći „privremene“ izmjene zakona ili tehničke korekcije koje nemaju suštinski efekat.
Visoki predstavnik najavljuje korekcije Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, što se predstavlja kao „privremeno rješenje“, ali pravi zakon o državnoj imovini, koji bi definisao šta je državna imovina, šta spada u entitetsku imovinu i ko može prenijeti prava na korištenje, i dalje je u limbu. Taj zakon bi trebao biti temelj svakog ozbiljnog ekonomskog i infrastrukturnog planiranja u BiH, ali umjesto toga postao je predmet političke trgovine i diplomatskih pritisaka.
Dok političke elite i dalje igraju svoju igru, obični građani i cijela ekonomija BiH gube. Zemlja propada pod težinom sopstvene tromosti, a međunarodni investitori, upozoreni na nesigurno i haotično okruženje, okreću se drugim tržištima. Svojim inertnim ponašanjem, vlasti šalju jasnu poruku: BiH nije mjesto za ozbiljna ulaganja, već za političke igre i osobne interese pojedinaca koji odlučuju o sudbini cijele države.
Bosna i Hercegovina danas nije samo nesposobna – ona je država zarobljena u sopstvenom političkom apsurdu, u kojem se milijarde eura transformacijskih investicija ignorišu, dok politički interesi i stranačka nadmudrivanja blokiraju svaki korak naprijed. Dok se obični građani bore s poskupljenjima, infrastrukturnim nedostatcima i ekonomskim zaostatkom, elite uživaju u statusu quo – neodgovorne, neproduktivne i bez ikakvog osjećaja hitnosti za budućnost zemlje.
Svaka nova godina dolazi sa istim problemom: paralizovana država, zamrznute investicije, političke manipulacije i milion propuštenih prilika za prosperitet. Dokle će BiH čekati da neko konačno preuzme odgovornost? Nažalost, izgleda da dok političke elite nisu spremne, država i građani plaćaju cijenu.
