Grad Rijeka trebao je 2019. godine početi sa restauracijom Titovog broda Galeb. Cifra je trebala biti milionska. Galeb je proizveden 1938. godine i izvorna namjena mu je bila transport banana. Kasnije je preuređen u čuvenu Titovu jahtu. Ipak, s raspadom Jugoslavije, raspao se i njen ponos te je brod danas samo olupina i gomila hrđe koju niko ne želi. Srećom, zaštićen je kao kulturno dobro Republike Hrvatske.
Hrđa je decenijama ubijala Galeb te je Rijeka, na kraju, odlučila od njega napraviti muzej sa ugostiteljskim objektima i smještajem. Sve u svemu - više nego mudar potez.
Ugovor za obnovu je potpisan krajem novembra 2019. sa kompanijom Dalmont iz Kraljevice, a ukupna cijena radova trebala je biti 46.9 miliona kuna (6,3 miliona eura), bez PDV-a. Sa PDV-om taj se iznos penjao na 59 miliona kuna (7,83 miliona eura).
Sve je trebalo biti gotovo do januara 2021. godine. Naravno, kao i sve na Balkanu, a pogotovo kada je u pitanju ostavština Jugoslavije, restauracija broda se nije ni približila kraju. Kako je vrijeme prolazilo, samo su izbijali novi problemi i troškovi, a samim tim i kašnjenja.
Uz inflaciju, pandemiju i nove ratove došla su i poskupljenja. Grad Rijeka objavio je obavijest o izmjeni ugovora za obnovu broda koja traje već petu godinu, prema kojem su nađeni novi nepredviđeni radovi, koji dodatno poskupljuju i produžavaju cijeli posao, piše Novi list.
Niko neće da otvori kafić na Titovom brodu Galeb
Ukupna vrijednost novih radova iznosi 164.571,59 eura bez PDV-a, čime se ukupna vrijednost radova penje na 7.263.680,71 euro bez PDV-a. Rok je produžen do 15. marta ove godine, a rok za izvršenje svih ugovornih obaveza, odnosno predaju broda Gradu Rijeci, do 15. jula ove godine.
Pored problema sa konkretnom restauracijom, pojavili su se problemi i u ugostiteljskom dijelu. Dosadašnji pokušaji da se dobije zakupac za komercijalni dio broda Galeb pokazali su se neuspješnim. Gradske vlasti su planirale objaviti novi konkurs do kraja 2023. godine, ali se to nije desilo.
Od trenutka kada se konačno pronađe zakupac, prema nekim procjenama, trebat će minimalno još četiri do pet mjeseci da se hiljadu kvadratnih metara prostora, namijenjenih ugostiteljsko-smještajnom sadržaju adaptiraju kako bi odgovarali namjeni.
Ogromna historijska važnost broda na kojem je začet Pokret nesvrstanih
Brod je 1936. godine naručila talijanska kompanija Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB) iz Genove, koja se bavila trgovinom južnim voćem. Brod je tada dobio ime RAMB III. Kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, brod se koristio u ratne svrhe. RAMB III osim uloge prateće krstarice dobio je zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji. Brod se 30. juna 1941. godine nalazio u libijskoj luci Bengazi kada ga je u provu pogodio torpedo britanske podmornice HMS Triumph. Brod je pretrpio velika oštećenja te je mogao isploviti samo unazad (krmom naprijed) nakon čega je prešao devet stotina milja od Libije do Sicilije te dotegljen u brodogradilište San Marco u Trstu.
Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su, tada još uvijek na popravku, zauzeli Njemci. Brod je preimenovan u Kiebitz i preuređen u minopolagač. Kiebitz je tokom 1944. godine postavio više od pet hiljada mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu, a 5. novembra 1944. godine u Riječkoj luci potopila ga je saveznička ratna avijacija.
Godine 1947. počelo je izvlačenje Kiebitza koji se nalazio na dubini od 22 metra. Prvi put su se pri vađenju broda primijenili cilindri i komprimirani zrak. Početkom 1948., brod je izvađen iz mora i obnovljen u pulskom brodogradilištu. Nakon što je luksuzno i moderno uređen, predan je Jugoslovenskoj ratnoj mornarici kao školski brod Galeb.
Brod je danas poznat kao ploveća rezidencija Josipa Broza Tita. Od marta 1953. godine, kada je krenuo u prvi posjet Velikoj Britaniji, Tito je Galebom putovao 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta – Evropi, Aziji i Africi. Galebovom palubom prošli su mnogi državnici, od engleskog premijera Winstona Churchila, grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike do etiopskog cara Haile Selasija i marokanskog kralja Hasana II., a posjetili su ga i predsjednici nesvrstanih zemalja Gamal Abdel Naser, Džavaharlal Nehru, Ahmed Sukarno, general Abud, Kvame Nkrumah, Albert Tabnen, Habib Burgiba, Sirimavo Bandaranaike, U Nu, Ne Vin, Modivo Keita, Seku Ture, arhiepiskop Makarios, ali i predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov. Historijska važnost broda Galeb proteže se u međunarodne okvire jer je upravo na njegovoj palubi začet pokret nesvrstanih. Pored državnika na Galebu su boravili i mnogi svjetski poznati naučnici, umjetnici i visopozicionirani vojni dužnosnici. Posljednje Titovo putovanje ovim brodom bilo je 1979. godine.
S izbijanjem rata u Hrvatskoj 1991., brod je iz Pule odvezen u crnogorsku luku Boku Kotorsku. Tu ostaje vezan do kraja 90-ih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik s namjerom da napravi luksuznu jahtu za bogatu klijentelu. Galeb je prevučen u Remontno brodogradilište Viktor Lenac. Zbog nedostataka novaca i spleta raznih okolnosti u Brodogradilištu Viktor Lenac, brod nije obnovljen.
Proglašen je kulturnim dobrom 10. oktobra 2006. godine, ali je već tada bio ozbiljno ugrožen i postojala je neposredna opasnost da će pojedini dijelovi unutrašnjosti broda biti uništeni, kao i da može potonuti. Hrvatsko ministarstvo kulture je poslalo upozorenje vlasniku, kompaniji PLACID SEA S.A. iz Liberije, ali se oni nikada nisu odazvali. 2008. je brod djelimično renoviran, što je finansirao Grad Rijeka, koji je od 2009. postao vlasnikom kulturnog dobra Galeb.
