U posljednjim mjesecima, područje Istočne Evrope ušlo je u novu fazu vojnog i diplomatskog zatezanja. Bjelorusija, koja je Rusiji služila kao vojni poligon i logistička baza od početka invazije na Ukrajinu, posljednjih sedmica postala je centar geopolitičkih događaja.
Bjelorusija je dospjela u fokus svjetske javnosti, nakon što je ukrajinski predsjednik Zelenski nedavno postavio ultimatum svom bjeloruskom kolegi.
Ultimatum Minsku
Predsjednik Zelenski dao je Minsku sedmicu dana da demontira ruske vojne repetitore za koje ukrajinski predsjednik tvrdi da se nalaze u blizini ukrajinske granice. Kijev je uputio zahtjev Minsku da prestane pružati infrastrukturnu podršku ruskim operaterima dronova, u suprotnom će Ukrajina sama neutralizirati ove objekte. Iako je Kijev posljednjih godina naglašavao ulogu Bjelorusije u ovom ratu, ovo je prvi put da se iz Kijeva čuju otvorene prijetnje koje uključuju vojnu akciju. Iako nije poznato da li repetitori o kojima ukrajinski predsjednik govori postoje u Bjelorusiji, iza ovog ultimatuma stoji šira priča.
Vojno-ekonomski aspekt
Prije svega, radi se o vojno-ekonomskom aspektu. Prema dostupnim podacima, ukrajinska strategija uništavanja ruskih energetskih objekata dronovima dostiže vrhunac. Ključne rafinerije nafte koje snabdijevaju rusko ratno zrakoplovstvo su teško oštećene. Suočena s ogromnim deficitom kerozina, Rusija se okreće Bjelorusiji. U maju ove godine, preko Bjelorusije je uvezla četiri puta više kerozina nego u maju prošle godine.
U tom smislu, Bjelorusija postaje ključna ruska tačka snabdijevanja za rusku vojnu avijaciju, direktno održavajući borbenu sposobnost ruske vojske. Komandant ukrajinskih snaga bespilotnih sistema javno je objavio postojanje plana koji uključuje pet stotina vojnih i infrastrukturnih objekata na bjeloruskom tlu koji se razmatraju kao budući vojni ciljevi. Iako bi Kijev nesumnjivo eskalirao rat do te mjere da bi bilo teško predvidjeti reakcije Minska i Moskve, kao i drugih, činjenica je da bi bjeloruska ekonomija bila pogođena do te mjere da prijeti potpunim kolapsom.
Interna politika
Riječi predsjednika Zelenskog u Minsku nisu shvaćene kao prazne prijetnje. Sredinom juna, bjeloruski predstavnik pri OEBS-u, Andrej Dapkiunas, oštro je kritikovao ukrajinskog predsjednika i ukrajinsko rukovodstvo. Bjeloruski mediji su prvo prenijeli ove izjave, da bi kasnije izbrisali tekstove sa svih prorežimskih portala. Od početka rata, Minsk je stvorio konstrukt unutar društva da državne vlasti čine sve da spriječe Bjelorusiju da se pridruži ratu, a bjelorusko društvo je u stanju stalnog stresa od uvlačenja u otvoreni rat. Stoga, kada se pojavila vijest da je predsjednik Lukašenko, pod pritiskom ukrajinskog ultimatuma, zapravo počeo da isključuje ili ograničava rad ruskih vojnih repetitora duž granice, ova vijest je u Bjelorusiji dočekana s olakšanjem, a ne kao "poraz" politike Minska. Iako niko nije potvrdio postojanje ovih repetitora, niti njihovo gašenje ili premještanje.
Također, nije tajna da je strateški cilj Ukrajine svrgavanje predsjednika Lukašenka. Ukrajina ovo vidi kao šansu da isključi najvažnijeg saveznika Rusije. Ukrajinske vlasti podržavaju bjelorusku opoziciju od 2020. godine, i ako se ukaže prilika da Ukrajina doprinese toj borbi, ta prilika će vjerovatno biti iskorištena.
Geopolitička preustrojstva
Sljedeći aspekt je geopolitičke prirode. Odluka Kijeva da radikalno pooštri retoriku prema Minsku pronalazi svoj motiv u tekućim diplomatskim procesima. Nakon godina sankcija i izolacije Bjelorusije od 2020. godine, SAD su nedavno "omekšale" svoj pristup. Nije tajna da Washington, u svojoj potrazi za rješenjem rata u Ukrajini, Minsk, između ostalog, vidi kao dobar nejavni kanal komunikacije s Moskvom. Otopljavanjem odnosa s Minskom, Washington pokušava donekle "izvući Bjelorusiju iz zagrljaja Moskve". Istovremeno, stav o potpunoj izolaciji Bjelorusije počeo je da se omekšava unutar EU. Ključna tačka je nedavni razgovor između predsjednika Macrona i predsjednika Lukašenka.
Nakon zajedničkih vojnih vježbi Bjelorusije i Ruske Federacije na granici s Poljskom, u kojima je premješteno i taktičko nuklearno oružje, evropske zemlje su počele razmatrati kanale za neformalnu komunikaciju. Ova uloga savršeno odgovara predsjedniku Lukašenku, koji se godinama u međunarodnim odnosima pozicionirao kao "neutralna platforma" i koristan posrednik između Rusije i Zapada.
Za Ukrajinu, ovi procesi predstavljaju crveni alarm. Kijev opravdano strahuje da bi selektivni ustupci Bjelorusiji mogli biti uvod u širu reviziju odnosa s Rusijom i nametanje nepovoljnog mirovnog rješenja. Dodatno, ukrajinsko društvo, uprkos svim problemima, smatra da Ukrajina brani cijeli kontinent od Rusije. To je nekako prihvaćeno među zemljama EU, kojima je i dalje mnogo prihvatljivije da rat ostane na ukrajinskoj teritoriji nego da se on eventualno proširi. U takvom kontekstu, predsjednik Zelenski ima svojevrsni legitimitet da kreira regionalnu sigurnosnu politiku. Ovaj ultimatum Minsku je poruka zapadnim partnerima da Kijev neće dozvoliti normalizaciju odnosa s Minskom, a indirektno i s Moskvom iza svojih leđa.
Lukašenkova turneja
Usred ultimatuma, predsjednik Lukašenko je hitno i nenajavljeno pozvan na sastanak sa predsjednikom Putinom u njegovu rezidenciju u Valdaju. Sastanak se održao iza zatvorenih vrata, bez uvodnih izjava ili saopštenja za javnost, što je dodatno povećalo dramu. Ono što je, međutim, neformalnim kanalima stiglo do ruskih i bjeloruskih medija jeste informacija da je predsjednik Lukašenko dao čvrsta uvjeravanja da Bjelorusija neće podleći ucjenama i da će nastaviti pružati logističku podršku ruskoj vojsci. S druge strane, predsjednik Lukašenko je tražio finansijsku kompenzaciju i napredne sisteme protivvazdušne odbrane kako bi zaštitio bjeloruske rafinerije.
Nakon sastanka, bjeloruski predsjednik je otputovao u Peking. Ovo je klasičan potez predsjednika Lukašenka, koji je želio pokazati da Bjelorusija ima strateški "štit" u obliku Kine. Pokušajem podizanja nivoa odnosa između Minska i Pekinga, bjeloruski predsjednik želi pokazati i Moskvi i Kijevu da potkopavanje stabilnosti Bjelorusije potkopava i globalne interese Kine.
Cilj postignut
Cilj predsjednika Lukašenka je postignut. Dobio je uvjeravanja od Pekinga da Bjelorusija neće biti ostavljena na milost i nemilost Moskve ili Kijeva. Najvažnije je da se predsjednik Lukašenko vratio međunarodnoj javnosti, nakon godina izolacije i tereta "ruskog taoca". Što se tiče daljih akcija, Bjelorusija će vjerovatno nastaviti da pravi tehničke ustupke Ukrajini kako bi izbjegla sukob, a istovremeno će ostati ključna logistička tačka za rusku vojsku pod pritiskom Kremlja.
Istovremeno, bjeloruski predsjednik neće propustiti priliku da i dalje bude neformalni kanal i posrednik između Zapada i Rusije, pozicija koja mu je ponovo ponuđena posljednjih mjeseci. Međutim, takva pozicija nužno ostavlja otvorenim pitanje održivosti, a predsjednika Lukašenka u situaciji u kojoj će, ako se situacija pogorša, njegov sljedeći potez biti protumačen kao izdaja u Moskvi ili kao povod za napad u Kijevu.
