Nakon što je projekt izgradnje Bloka 7 u Termoelektrani Tuzla doživio potpuni krah, Bosna i Hercegovina ponovno mora suočiti s posljedicama neostvarenih ambicija.
Umjesto da dobijemo novo energetsko postrojenje koje bi trebalo osigurati stabilnost snabdijevanja električnom energijom, čini se da će na kraju novac koji je uloženo u ovaj projekt biti iskoristen za "krpljenje" budžetskih rupa koje su nastale uslijed nesretne serije neuspjeha.
Cijeli projekt Bloka 7, koji je trebao biti temeljni dio energetske budućnosti BiH, postao je desetogodišnja trakavica. Započet je u najboljoj vjeri da će država osigurati dugoročni energetski kapacitet, no na kraju smo došli do situacije u kojoj smo izgubili i vrijeme i novac.
Nakon povlačenja američke kompanije General Electric sa projekta, kineski konzorcij koji je trebao preuzeti izgradnju novog bloka ponudio je izmjenu postojećeg ugovora, sugerirajući da ključnu opremu dostave direktno iz Kine. Međutim, Elektroprivreda BiH nije bila spremna na takvu promjenu, te su odlučili raskinuti ugovor.
Ali raskid ugovora s kineskim konzorcijem nije prošao bez posljedica. Elektroprivreda je, prema pisanju medija, uspjela povratiti avansnu uplatu koja se kretala oko 280 miliona maraka. No, iako je povrat novca nešto, BiH se suočava s novim problemom - u slučaju raskida ugovora, kompanija bi mogla biti obavezana platiti čak 35 miliona maraka, ovisno o tome hoće li kineski konzorcij odlučiti pokrenuti tužbu.
Dugogodišnja neizvjesnost oko izgradnje Bloka 7 nije samo uticala na energetsku sigurnost zemlje, već je izazvala i ogroman gubitak povjerenja u sposobnost vlasti da realiziraju projekte koji su od presudne važnosti za ekonomiju. Iako je Elektroprivreda BiH u saopćenju obznanila povrat avansa od skoro 248 miliona maraka, postavlja se pitanje hoće li taj novac biti upotrijebljen na pravi način. Umjesto da se investira u obnovu energetske infrastrukture, postoji velika mogućnost da novac završi u "krpljenju" već postojećih budžetskih rupa koje se svakim danom šire.
Ovaj novi debakl dodatno pokazuje koliko su projekti koji uključuju strane investitore u BiH riskantni, te koliko politički i ekonomski faktori često blokiraju napredak. Niti Kinezi, niti Amerikanci, niti domaći akteri nisu uspjeli realizirati projekt koji je trebao pomoći cijeloj zemlji. Umjesto toga, BiH se sada mora suočiti s isplatom novih troškova, dok potencijalna energetska sigurnost ostaje na čekanju.
Ovaj slučaj nije samo još jedan u nizu propalih projekata. On je jasna ilustracija kako se odlučujuće investicije u energetsku budućnost zemlje često pretvore u političke i ekonomske bitke koje na kraju oštete obične građane, dok se odgovornost rijetko kad nalaže.
Na kraju, izgleda da je jedina stvar koja raste u BiH – dug.
